Naša suradnica iz Danske provjerila je kako zvuči i izgleda Crystal Castles nakon kadrovskih promjena.
Klub Vega, gdje se koncert održao, već je dvadeset godina meka koncertne scene u Kopenhagenu. Godine 2015. časopis Live ju je proglasio najboljom koncertnom arenom u Europi s godišnjim prosjekom od više od 300 koncerata. S obzirom da dugu i mračnu dansku zimu to mi definitivno ide u prilog, nesretne okolnosti su cijene karata za koncerte koje u prosjeku iznose 300-500 danskih kruna (ekvivalentno HR kuni).
Na europskoj turneji Crystal Castles prate relativno nepoznati Guidance. Vizualno zanimljiv trio čiji frontman Stefan Pruett njihov veseli synth-pop naziva future grungeom. Pruett je pomalo uspavanu publiku velike dvorane kluba Vega uspio animirati utrčavanjem među njih, plešući i pjevajući s njom te je kraj nastupa dočekao na rukama publike koja ga je prema njegovoj zamolbi sasvim nježno spustila nazad na pozornicu.
Uslijedila je poprilično duga pauza, koja nije doprinijela tome da se dvorana dupke popuni kao što je to bio slučaj na istom mjestu 2010. godine. Naime, ne može se zanemariti da nakon odlaska Alice Glass iz benda 2014. godine, Crystal Castles mora ponovo zaraditi povjerenje svojih fanova. Ne može se zanemariti ni da je Alice Glass predstavljala vizualni imidž Crystal Castles. Ali neminovno je i da je Ethan Kath mastermind benda, a da je vizualni imidž itekako zamjenjiv. Dokaz za to je ovotjedni nastup s novom pjevačicom benda Edith Frances, koja je nova Kathova muza i koja izgledom i energijom itekako podsjeća na Glass.
Bend je koncert otvorio glasno i energično pjesmom “Concrete” s novog studijskog albuma “Amnesty (I)” uz popratni light show spektakl, dok je u pozadini dominirao sad već poznati logo benda – plakat pop ikone Madonne sa „šljivom“ na oku. Kaos se nastavio “Baptismom”, uz scenski nastup Frances koja se nekontrolirano izvijala, skakala, te prolijevala litre vode po sebi i publici. U sat i pol nastupa ugurani su svi bitni hitovi benda: neizostavni “Crimewave”, ritmično kaotični “Kerosene”, razigrani “Suffocation”, melankolična i melodična “Char”, jedna od rijetkih pjesama gdje Francesin glas nije bio digitaliziran i na kojoj se zapravo moglo čuti da su njene glasovne mogućnosti ipak nešto veće od onih prethodne pjevačice. Presjek je osmišljen kaotičnim Kathovim DJ setovima uz pratnju bubnjara Christophera Chartranda. Očekivano, nastup je zatvorio ultimativni hit “Not in Love”.
U usporedbi sa „starim” Crystal Castles, ne mogu se oteti dojmu da su set lista, kao i cjelokupni vizualni doživljaj, pomno isplanirani, a nastup pomalo izvještačen. Crystal Castles sam prvi put uživo vidjela 2011. godine na nikad prežaljenom Terraneu u svom rodnom Šibeniku. Drugi put sam ih vidjela 2013. na Primaveri u Barceloni kada su Ray Ban Stage digli na noge. Energija tadašnjeg CC je zaista bila sirovija i agresivnija, a scenski nastup spontaniji.
Mora li odlazak Alice Glass značiti kraj za CC? Po mom mišljenju ne, već samo ulazak u novu, malo manje kaotičnu, a malo više melodičnu fazu.