Irski kantautor natukao je više od dvadeset godina od svog prvijenca, ali otad je objavio samo još dvije ploče. Sasvim dovoljno da fanovi iz cijele Europe pohrle na njegovu turneju kad god im se pruži prilika.
Kad bismo htjeli biti okrutni, mogli bismo reći da je Damien Rice jedan od onih kantautora koji eksplodiraju na početku svoje karijere i njihov rani rad postavi standarde koje je teško nadmašiti, pa se više ni ne trude to postići. Takav je slučaj bio s njegovim albumom “O” koji je lani proslavio 20. obljetnicu, a u ta dva desetljeća Damien je uspio izbaciti još samo dva studijska albuma, “9” iz 2006. te aktualni “My Favourite Faded Fantasy” iz 2014. godine.
Ne može se reći da su dvije ploče nasljednice njegovog prvijenca slabi ili nezanimljivi albumi, dapače, ali razinu kvalitete koju je postigao na “O” bila je začuđujuća. Naravno da je i Rice toga svjestan, dovoljno je baciti oko na setlistu aktualne turneje, u sklopu koje je sinoć nastupio i u zagrbačkom SC-u, da se vidi kako gotovo polovica pjesama na koncertu potječe upravo s tog izvora.
Oduševio nas je Rice albumom 2002., a zatim mu je i pjesma s te ploče “The Blower’s Daughter” donijela dodatnu popularnost svirajući u emotivnom finalu drame Mikea Nicholsa “Closer”. “And so it is,” zapjevat će irski kantautor njezine uvodne četiri riječi zatvarajući dva desetljeća kasnije svoj premijerni nastup u Hrvatskoj i vejrojatno nije bilo dlake u kinodvorani koja se nije naježila.
Večer je počela dva sata ranije dok se Studentski centar punio ljudima koji su pričali na raznim jezicima. Osim slovenskog i srpskog čuli su se i talijanski i španjolski. Naime, koncertne turneje su za Ricea jednako rijetka stvar kao i studijski albumi, stoga ne čudi da je koncert rasprodan velikom brzinom, a fanovi potegli i iz većih udaljenosti znajući da sljedeća prilika neće doći brzo.
Koncert je otvorila katalonska kantautorica Silvia Perez Cruz, glasom, stasom i repertoatom sljedbenica velike Joan Baez koja je prije sad već gotovo deset godina nastupila na istoj pozornici. Perez Cruz je publiku šarmirala svojom sramežljivim pristupom i moćnim glasom, a izvela je pet pjesama u kojima se osjećaju utjecaji fada i flamenca. Nakon što je otvorila vlastitom skladbom “Mi última canción triste”, da bi nas potom odvela u doba španjolskog građanskog rata pjesmom “Gallo Rojo, Gallo Negro”, poredbom o dva pijetla koju je napisao kantautor Chicho Sánchez Ferlosio, čovjek koji potpisuje pjesme izvođača kao što su Victor Jara, Joaquín Sabina i spomenuta Baez. Silvia je zatim otpjevala naoko improviziranu verziju hita “Sounds of Silence” Simona & Garfunkela, a zatim je s lakoćom natjerala publiku da joj se pridruži u izvedbi brazilske pjesme o kiši, a zatim i meksičke “Mañana” kojom je završila svoj set.
Nakon dvadesetminutne pauze, došao je red i na zvijezdu večeri, a Rice je istupio na pozornicu s akustičnom gitarom i bez ozvučenja otpjevao “I Stepped Outside in the Rain” koja je djelovala kao dobar odabir budući da su se prije koncerta nad Zagreb nadvili olovnoi oblaci. Nakon toga održao je podulji pozdravni govor u kojem je pričao između ostalog i o seksualnoj prirodi muškarca te zasvirao b-stranu “The Professor & La Fille Danse”. Prve erupcija oduševljenja krenula je, naravno, vađenjem materijala s albuma “O”, odnosno njegove uvodne “Delicate”, a zatim je na red došao i materijal s aktualnog albuma s naslovnom “My Favourite Faded Fantasy”, najboljom pjesmom ploče “Trusty & True” te singlom “I Don’t Wanna Change You”, a među njih je ubačena i klavirska verzija “Accidental Babies” s albuma “9”.
Najžešća reakcija publike dogodila se očekivano na “Volcano”, ponovno s prvijenca, naravno, u kojoj je publiku podijelio u tri zbora koji su pjevali zasebne dionice, a vedriji ton uslijedio je s “Coconut Skins” prije nego nas je poveo na šetnju sjećanjima na odrastanje u Irskoj u baladi “Older Chests” s kojim je dovršen prvi, solistički dio njegovog nastupa.
U drugoj polovici koncerta Riceu se na pozornici pridružuje sad već naša poznanica Silvia koja sama izvodi svoju pjesmu “Man of the Trees”, a zatim zajedno sjedaju za klavijature i izvode “9 Crimes” dok u pozadini vidimo efektnu vizualnu igru sa siluetom multidisciplinarne umjetnice Jane Jacuke koja će pri izvedbi naredne “Astronaut” plesati pred reflektorom u odijelu sa zrcalima što će stvarati nevjerojatan vizualni doživljaj koji će u potpunosti zasjeniti pjesmu.
dio publike nije bio oduševljen Riceovim odabirom suradnica na ovoj turneji, pa se tako na izlasku moglo čuti ponešto prigovora na obje. Moram priznati da me osobno Perez Cruz osvojila svojim uvodnim nastupom, pa nisam imao prigovora ni na njezina gostovanja, dok je Jakuca ostavlia podijeljen dojam. Nakon prve dvije točke, na “Cannonball” je stala uz dvoje pjevača fingirajući sviranje akustične gitare (ima li išta gluplje nego biti na pozornici i praviti se da sviraš?), a zatim je na bis izišla s recitacijom “Routine of Fear” koja je djelovala pomalo suvišno u cijelom konceptu.
A zatim se vratio i Damien i otpjevao: “And so it is, just like you said it would be.” I upravo onako kako smo i mislili da će biti, svi smo se naježili jer je bilo prekrasno.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
