Intervju s osebujnim riječkim glazbenikom podno srednjovjekovnih zidina Petrovaradina.
Misliš li da je taj materijal onda dobar?
Mislim da smo ostavili najbolje stvari sa strane. Ali također mislim da je čudan.
To si svojevremeno rekao i za neobjavljeni album “Merkur”.
I dalje mislim da je “Merkur” okej album, samo što mi je dopizdio. Dok sam ovdje zadovoljan. Uopće nema govora o tome hoće li ovaj album izići. Pitanje je samo u kojoj formi i kad točno, odnosno koliko ću na njemu raditi i hoćemo li dodati još koju stvar koju smo u međuvremenu napravili.
Kao osoba fascinirana turkofonom kulturom, pitao bih tko je “Fasum aga” (jedna od pjesama s EP-ja “Kundera”) i odakle se stvorio?
Priča je bedasta… U jednom momentu sam napisao priču o Fasum agi – tipu koji je u potrazi za smislom života i vlastitim identitetom. Nije duga priča. Priča ide tako da se svijet počeo kvariti, a on je tražio da ga zazidaju u jedan dimnjak gdje će on imati komunikaciju s Bogom, s obzirom da je bio religiozan. Ljudi su to učinili jer su bilo sretni da ga se riješe, kako im je išao na živce zbog načina života. Malo-pomalo, zazidali su visoki dimnjak, a on je unutra bio s jednom stolicom koja je bila sve što je imao uz njegov pogled na nebo. Da ti ne otkrijem što se sve događa, u jednom sam momentu počeo razmišljati da bi to moglo imati nekakav soundtrack. Onda sam počeo prčkati i pomislio da bi mogao snimiti nekakav film… Kao dijete sam bio. I tako sam napravio stvar koja je stajala sa strane bez namjere da bude na albumu. Kad smo otišli gore na Žumberak, nosio sam sve demo skice koje sam dotad imao i kako smo malo-pomalo radili na svakoj stvari, došli smo do nje i shvatili da uopće nije loša. Probali smo je malo i snimili.
Dakle, dolazilo je i do filmskih ideja?
Da, ali nešto drugo smo snimili što ne znaš. Film “Možete li se sjetiti?”. Režirala ga je i dijelom snimala Nataša Antulov. Drugi je dio snimala Milica, a treći još jedna djevojka. Oni su s nama proveli cijelo vrijeme izolacije na Žumberku i snimili je, a kad smo se vratili shvatili smo da imamo početak priče i nastavili snimati nešto sasvim drugo. Na kraju smo snimili film koji traje oko 28 minuta, ali se ne radi o izolaciji. Glazbu za taj film radio sam zasebno. Znači, u njemu neće biti nijedna skladba s ploče.
Za koga je rađen taj film?
Za nas. Milica i ja smo producenti.
Hoće li se on moći vidjeti?
Imamo dogovore za neke festivale od jeseni. Jedino što nije gotovo jest plakat. Bit će to dobar dokumentarac s čudnom pričom, a ponajmanje je glazbe u njoj.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
