Dan Tepfer na JAZZG-u – varijacije na ‘Goldberg varijacije’ J. S. Bacha

Dvanaesti Zagreb Jazz Festival zatvorio je u utorak američki pijanist Dan Tepfer nastupom u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog gdje je izazvao oduševljeni aplauz publike svojim ‘jazz čitanjem’ djela klasične glazbe.

Dan Tepfer na JAZZG-u (Foto: Davor Hrvoj)

Dan Tepfer oduševio me ljetos sa svojim triom u Puli, a to oduševljenje dijelio je i Dražen Kokanović, ujedno organizator i pulskog Backstage Festivala i Zagrebačkog Jazz Festivala. Stoga se neminovnim činio ponovni Tepferov dolazak u Hrvatsku nakon svega dva mjeseca od posljednjeg nastupa. Naravno, za solidan broj zagrebačkih ljubitelja jazza ovo je bilo prvo koncertno upoznavanje s Tepferom koji je ovog puta nastupio solo.

Taj američki pijanist započeo je s klasičnom glazbenom klavirskom naobrazbom, a jazz je došao kasnije kao nadogradnja. Tepfer je čovjek istraživačkog duha. Znam jer smo se privatno i družili tijekom njegovih posjeta Hrvatskoj. Upija povijesne i filozofske knjige i kao da nema društvene sfere koja ga ne zanima. U glazbi, pored interesa za čitavom genezom jazza (odličan je poznavatelj aktera i prilika) njegova fascinacija radom Johanna Sebastiana Bacha je na posebnom mjestu.

Dan Tepfer na JAZZG-u (Foto: Davor Hrvoj)

„Djelo ‘Goldberg varijacije’ iako je nastalo prije gotovo 300 godina odiše nevjerojatnom modernošću. Bach je to djelo složio da počinje i završava s jasnom melodijskom arijom, a između toga su smještene varijacije na tu temu“, kazao je Tepfer u svom uvodnom obraćanju zagrebačkoj publici u Lisinskom i nastavio: „Taj način nimalo se ne razlikuje od načina na koji rade jazz glazbenici. Naime, i mi uvijek počinjemo s nekom melodijskom temom, a onda improviziramo na nju – radimo varijacije.“

Iznio je također i podatke do kojih je došao da je J. S. Bach bio u svoje vrijeme nadasve poznat kao veliki improvizator i da su mnogi prevaljivali veliki put tada kako bi uživo čuli baš njegove improvizacije. Tepfer upravo tu otvorenost u glazbi, tu sklonost improvizaciji drži izuzetno bitnom, i nekako je stvorio osjećaj da bi srčano branio tezu da je Bach time pristupom bio i prvi proto-jazz glazbenik.

Dan Tepfer na JAZZG-u (Foto: Davor Hrvoj)

Objasnio je da „Goldberg varijacije“ koje su pisane za izvedbu na orguljama predstavljaju veliki izazov za pijaniste jer idu kontra starih pravila da se nad tipkovnicom ruke ne bi trebale ukrštati tijekom izvedbe. Kao da sve to nije dovoljno, Tepfer je dodatno zakomplicirao kontra svih klasičarskih pravila, ali u korist jazz pristupa. On bez ikakvog notnog zapisa izvodi „Goldberg varijacije“, ali od njih radi svoje varijacije improvizirajući u svakoj od njih. Ako se uzme u obzir da ima 30 varijacija plus arija, svaki pijanist će se složiti da je Tepfer pred sebe nazidao izuzetno težak zadatak.

Zbog toga je svaki njegov solo koncert na kojem izvodi spomenute varijacije različit i jedinstven, jer kako je rekao, uvijek improvizira na licu mjesta – onako kako ga odnesu emocije.

Pred zagrebačkom publikom taj njegov virtuozni ekspresionistički put, u kojem je često lijeva ruka bila na desnoj strani tipkovnice i obratno, trajao je ravno sat i pol. Znao mu se možda ponekad omaknuti i udarac po željenoj tipki, ali nije tu bilo greške, jer u takvom emotivnom naboju, tijekom kojeg je znao i čujno zapjevati to što svira, teško da bi išta moglo ići pod opis greške. Stekao se dojam kao da nakon bezbroj iščitavanje nekog starog pergamenta on ponovno radi isto i to ne samo u detalje, već kao da traži i duhovnu konekciju s originalnim tvorcem. Kao da na neki način želi uspostaviti liniju komunikacije s Bachom osobno u kojoj bi mu eventualno gledanje u notne zapise samo smetalo, tj. odvlačilo pažnju u tom svojevrsnom ‘jedan na jedan’ komuniciranju.

Dan Tepfer na JAZZG-u (Foto: Davor Hrvoj)

Za Tepfera su „Goldberg varijacije“ otvorena situacija, gdje ima prostora za nebrojeni broj varijacija. Za njega to nije samo povijesni artefakt ‘glazbe iz davnina’, već nešto što poput iskre inicira vatru koja gori uvijek u novom obliku.

Kad je na koncu stao s izvedbom, aplauz Male dvorane Lisinskog (koja nažalost nije bila puna kao na nastupu Vijay Iyera prije nekoliko dana) gotovo da nije prestajao sve dok se Tepfer na bisu nije odlučio oprostiti od publike izvedbom Gershwinove „Summertime“, koju je i otpjevao, ali dakako u duhu Bachovih varijacija; u potpuno drugom ključu i drukčijim naglascima, također opet kreirajući nešto novo iz nečeg tako starog.

Zagreb je tako konačno upoznao genij Dana Tepfera. Ako prilike budu naklonjene, idući put bi dvorana veličine malog Lisinskog trebala biti puna.

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK - 0.13 € 5.00 HRK - 0.66 € 10.00 HRK - 1.33 € 20.00 HRK - 2.65 € 50.00 HRK - 6.64 € 100.00 HRK - 13.32 € 200.00 HRK - 26.54 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X