Proljeće je stiglo i s njime i novi album Rundek Cargo Trija, ‘Mostovi’, koji će večeras biti predstavljen koncertom u Tvornici kulture. Djelovanje Darka Rundeka grana se od art-rocka i poezije do kazališta, već s grupom Haustor, dok je danas možda i jedina instanca domaćeg glazbenika koji u zrelim godinama svoje prijašnje faze gleda kao komentator, a ne autoepigon, te držeći ritam novim albumima, nastavlja raznobojnu umjetničku viziju.
Interesantno. Referirao si se na “Treći svijet”, album koji ima veliku težinu u kulturnoj ostavštini kako tvoje karijere, tako i naših života. Imao je 30-godišnjicu prošle godine, iako nije nikad samostalno objavljen na CD-u, što je možda nadoknađeno box-setom koji je izišao prošle godine. Gledajući unatrag prema “Trećem svijetu”, je li se već tu naziralo da na “Tajnom gradu” neće biti Sachera? Je li ti lakše bilo bend raditi tandemski?
Darko Rundek: Križ tekstopisca ponio sam upravo s tim albumom koji na prvom još nisam morao nositi, jer je za pola pjesama i Sacher napisao tekst. Kad smo pod Sacherovom palicom, raporedili dužnosti na “Trećem svijetu”, mene je zapala dužnost da te tekstove napišem, s tim da je on imao neke ideje, neke fragmente teksta i tako dalje. I onda sam taj križ ponio, koji i dan danas nosim i pod svijetlom nekog kriterija koji je vrlo visok. Jer su ti tekstovi za “Treći svijet”, stvarno dobri, da ga jebeš…
Planirate li opet surađivati?
Darko Rundek: Ne planiram, ali se to može opet dogoditi. Dok smo živi, postoji mogućnost.
Album je vrlo eklektičan, ima i VIS Idola i The Clasha, i “Odbrane” i “Sandiniste”, a “Odbrana” je ostarila pošteno, ima status remek-djela i ponajboljeg albuma Yu-rocka? Jel ti žao što “Treći svijet” nije nominalno dobio to priznanje?
Darko Rundek: Ne znači mi to pretjerano, položaj u historiji… Nekima više govori jedan, nekima drugi, neki ga nikad nisu ni čuli.
Zanimljivo je da je i subkulturna sfera u Poljskoj, jako pozitivno reagirala na vas? I sam si bio sudionik albuma “Yugoton”, kako si bio zadovoljan s tim?
Darko Rundek: Nisam izravno sudjelovao. Došli smo Vlado Divljan, njegova žena i ja, 2001. godine, a Grzegorz Brzozowicz koji stoji iza projekta je to super organizirao, samo su se redale televizijske ekipe… Bili smo tamo da projektu damo kredibilitet.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=y4fEolmihBY[/youtube]
Na zagrebačkoj sceni djeluju vaši kolege Trobecove krušne peći i Sexa, bore se s nizom strukturalnih problema u svom djelovanju, temeljeći svoj izraz na propitivanju poroznosti društvenih struktura… Bara, tj. Mario Barišin je i svirao bas-gitaru i s Haustorom i s Cul-de-Sac; Brujači su vam bili predgrupa na povratničkom koncertu prije 20 godina u Maloj dvorani Doma sportova.
Darko Rundek: Bara je jedan od desperadosa ove gradske scene, bio on s Trobecima punker ili s Brujačima post-punker, Bara je muzičar koji ima karaktera i osobnost koja je dobro izgledala, on s onom svojom glavurdom! Bilo mi je super s njim svirati. Napravili smo skupa stvar “Valcer” na albumu Brujača i ako bude prilike, opet ću s njim rado surađivati.
A, možemo li reći nešto o samom novom valu? Kako si ti doživio prijelaz iz punka u new wave? Punk, koji je i neškolovan i divlji i autodestruktivan, a kod nas se manifestirao u borbi bendova sa sistemom koji je neke od bendova znao i nagraditi, nagradom Sedam sekretara SKOJ-a… New wave je bio potreban svima onima koji se s tom sirovošću nisu mogli identificirati, te smo dobili i Bowieja i Clock DVA, na primjer…
Darko Rundek: I Talking Headse.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=6dR_5KDLAYM[/youtube]
A s druge strane, ideje Andyja Warhola ostavile su tu neki jasniji trag.
Darko Rundek: To me je sve skupa muzički oformilo. S jedne strane strip-kultura, s druge utjecaji ruske avangarde, preko pjesnika, poput Majakovskog, preko Bloka, Vijedenskog, Harmsa… to su sve bile stvari s kraja 1970-ih kad sam formirao svoj ukus, a sudjelujući u tim projektima – radio. Već početkom sedamdesetih (osamdesetih? – op. VJ) nam je taj dragi čovjek koji se zove Drago Mlinarec, pomagao da snimamo neke demose na četiri kanala, kemijao je s nekim ritam-mašinama, sintisajzerima, s nekim proto-loopovima, taj svijet koji ima veze i s Brian Enoom i Talking Heads i Laurie Anderson je označio sigurano jedan dio moje fascinacije zvukom koji nije onda išao prema tome da se napravi uredno složena pop-pjesma, već me zanimalo kako pjesmu koja ostaje pjesma stavit u neko trajanje koje će otvorit prostora i informacijama koje nisu skroz muzičke, nego samo pratnja i ilustracija pjesme.
Ali, dobro, to se poklopilo i s tvojim studijem kazališne režije i teatarskih elemenata koje si uvlačio u nastupe, korištenjem šminke i slično. Bowie je ipak bio bitan.
Darko Rundek: Manje sadržajno, više kao pojava. Makar nikad nisam bio njegov veliki fan.
Mislim kao fenomena koji je prodoran i kompilira stvari.
Darko Rundek: I koji u svijet pop-muzike pušta elemente performansa, filma i kazališta… Dalje>>