Proljeće je stiglo i s njime i novi album Rundek Cargo Trija, ‘Mostovi’, koji će večeras biti predstavljen koncertom u Tvornici kulture. Djelovanje Darka Rundeka grana se od art-rocka i poezije do kazališta, već s grupom Haustor, dok je danas možda i jedina instanca domaćeg glazbenika koji u zrelim godinama svoje prijašnje faze gleda kao komentator, a ne autoepigon, te držeći ritam novim albumima, nastavlja raznobojnu umjetničku viziju.
Jesi li mogao kroz taj sastav, kojem si se pridružio kao basist, od samih početaka, utažit neke svoje apetite koje takvo polje djelovanja otvara?
Darko Rundek: Apetit za slobodnim muziciranjem je postojao oduvijek i on se manifestira na razne načine. I probe Haustora su često bile improvizacije koje bi se poslije isto razvile u neku pjesmu, kad je bilo manje Sachera. A Capri je tu igrao ulogu koju sad igra Isabel, razbucati sve – od forme do tonaliteta. Zapravo je rad s Cul-de-Sacom bio taj aspekt muzičkog rada u kojem si se mogao potpuno oslobodit jer je upravo on bio u centru pažnje, a nije bio priprema za neko aranžiranje i formatiranje muzike. Tako je ostalo i danas, kad radim s Rundek Cargo Triom, kao što je bilo i s Rundek Cargo Orkestrom, kao što se čuje na našim albumima. To je bila muzika koja se stalno izlijevala iz aranžirane rock i pop pjesme, prema nečem što je muzički i otvorenje i izazovnije od formi koje uglavnom radim i s kojima se pojavljujem pred publikom, kao što su ploče ili koncerti. Dakle, taj jedan skriveni dio, intimni, koji se sastoji od improvizacije nikako nije uspio doći do publike, ne zbog toga što bi bilo poželjno da mi to pokažemo, već je to bilo jedno skriveno područje muzike na planu javne komunikacije i otprije, ali i sad kad se svijet sve više formatira po nekim fahovima, kao što su jazz, pop i tako dalje… A što se same slobode tiče, koja je imanentna muzici, bitno je da publiku čini sretnom i da publika zahvaljujući njoj u muzici i sudjeluje. Mislim da muzika koja se bazira na slušanju, a ako je to slušanje dovoljno otvoreno, bilo koji čin u njoj nastaje kao imanentan, a ne kao nešto što je čovjek naumio u njega donijeti, mislim da to otvara i publiku i muzičara za nešto što nam daje više od samog formata. Što nam daje potencijalnu mogućnost da podijelimo autentičnu viziju koja ničem ne služi i nikad neće ničemu služiti.
Pitam te to zato što su takvi pojedinci često bili skorijenjivani odavde, počnimo od Radovana Ivšića pedesetih i Ive Maleca šezdesetih…
Darko Rundek: Mislim da si pod utjecajem propagande, to se sve događalo do sredine šezdesetih – nakon toga si mogao raditi što god hoćeš. Tu i tamo je neki film završio u bunkeru, poput “Plastičnog Isusa” ili “Misterije organizma” koji je čak i igrao. A istina je i da je naš kolega na Brodu bio Lazar Stojanović, režiser tog “Plastičnog Isusa” koji je i oformio Toma Gotovca… Ali već i tad se dogodila ravnoteža. Ovaj je odležao tamo te tri godine, ali njega nikad nitko nije razbio, na kraju se dokopao pasoša i otputovao je u Ameriku. Represija se ranih sedamdesetih raspadala i, kužiš, kad smo mi krenuli radit, radili smo što god hoćemo, daleko od tog da nam je itko što zabranjivao. Radio sam 1978. u Studentskom listu, povodom desetgodišnjice radili smo separat o 1968-oj, da bi nam neki momci u sivom skinuli šlajfne u štampariji, ali smo mi svejedno izdali najkompromitiranije članke u Europskom studentu i to je ipak izašlo. Mislim, kad imaš dobro dozirani nivo represije, imaš i veću reakciju te smo možda i profitirali od nekog osjećaja da probijamo neke tabue. Kad tabua nema, onda ne možeš niti na kaj se hitit, jebi ga.
Mitar Subotić-Suba, nesuđeni producent vašeg albuma “Bolero”, uoči svoje smrti je producirao album Bebel Gilberto, unuke slavnog brazilskog skladatelja i tekstopisca Joaoa i tragično nastradao spašavajući trake od požara koji je zahvatio njegov studio… Na što je ličila vaša suradnja?
Darko Rundek: Mi smo se s njim našli nekako preko prijatelja, bez namjere da to postane poslovna suradnja. Suba je imao klasičnu muzičku naobrazbu, što mu je davalo sistematičnost u razmišljanju, a onda i jak autorski stav. Shvatili smo da nas iste stvari pale, da možemo nešto razmijeniti muzički. Kako smo se našli oko toga da bude producent na “Boleru”, neko smo vrijeme radili. Imao je svoje ritam-mašine, procesore koje je volio pokretati i tako dalje. Muzički vrlo otvorenog duha, ali sa sistematičnošću koja dolazi iz klasične naobrazbe, nas se dvojica kao jake autorske ličnosti nismo uspjeli povezat… Tako da je ta suradnja počela i prestala jer sam ja uvidio, da mu ne mogu povjeriti potpuno opušteno da preuzme odgovornost za zvuk tog albuma. On je uvidio da ne može previše ulaziti u aranžmane, jer smo mi kao bend previše jaki i vezani da bismo nekom drugom dali da se u to puno petlja. Tako da je tu negdje ta suradnja pukla, ali dok je trajala bila je vrlo zanimljiva. Mislim da je bio zanimljiv, vrijedan i kompetentan čovjek. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
