Proljeće je stiglo i s njime i novi album Rundek Cargo Trija, ‘Mostovi’, koji će večeras biti predstavljen koncertom u Tvornici kulture. Djelovanje Darka Rundeka grana se od art-rocka i poezije do kazališta, već s grupom Haustor, dok je danas možda i jedina instanca domaćeg glazbenika koji u zrelim godinama svoje prijašnje faze gleda kao komentator, a ne autoepigon, te držeći ritam novim albumima, nastavlja raznobojnu umjetničku viziju.
“Mostovi” su nastajali većinom na Braču, zašto?
Darko Rundek: Jer imamo tamo jedan mali studio, s godinama se te opreme skupilo. Radimo možda i u predobrim uvjetima, jer možemo radit kako hoćemo, a i možemo snimat koliko hoćemo dugo… A možemo krenut i u jedno istraživanje onog što bi nas zanimalo.
Zanimljiv je Brač, dio otoka potpuno je pust, dok je radi planetarija u Pustinji Blaca umrežen u astronomske tokove čitavog svijeta.
Darko Rundek: Brač je vrlo, vrlo bogat otok raznim utiscima koje nudi. S jedne strane, imaš potpuno bukoliki jedan Brač koji je opisao Nazor, gdje još uvijek skakuću neka mitska stvorenja, do momenta u kojem izumiru starosjedilačke generacije, a mladi su dijelom u Splitu, a dijelom tko zna gdje, pa dolaze preko vikenda. Te dosta stranaca koji se tamo počinju nastanjivati, te mladih penzionera. U ovom selu Povlja, koja su jedna od najmanjih sela izvan neke turističke rute, ima par Engleza koji rade keramiku, uz dosta Francuza koji su nas slijedili iz Pariza. Ono što je zanimljivo, možda, pojava je mlađih bračnih parova koji pokreću svoje zemljoradničke projekte, od 30,000 čokota rade već stvarno dobro vino. Plus projekt, Zemlja za nas, kao najbitnije, koji vode žene iz raznih krajeva Hrvatske i svijeta, u koji sam se i sam uključio – jest organizacija samoodrživog sela u blizini Bobovišća; a koja se sudara s puno zakonskih okvira koje taj projekt probija… Učinit ću sve što je u mojoj moći da to zaživi, jer je kao ideja na globalnoj razini to od najveće važnosti.
Civilno društvo, održivi razvoj kao sintagme harmonije imaju humanističku crtu, ali istodobno i pacificirajuću, u smislu smirivanja nepoželjnih društvenih kretanja, naposljetku i od bunta nametanjem nečeg… Nije ti nikad palo na pamet, kao umjetniku?
Darko Rundek: Nije da baš nisam profitirao od toga, što je Soros neko vrijeme tu predstavljao, kao produžena ruka utjecaja Amerike. Nemam pojma…
Mislim, bi li bio kadar napisati pjesmu o održivom razvoju?
Darko Rundek: Mislim, ako su mogli napisat pjesmu frajeri o partizanima i tome kako Tito jaše na čelu kolone, zašto ne bi mogli pisat o održivom razvoju?
Smatraš li se sposobnim za taj zadatak? Recimo, za jednu kazališnu predstavu koja bi se time bavila da napišeš jedan song?
Darko Rundek: Da, ja pišem lijepe stihove, tehnički sve to mogu složit… Jedino kaj to ne bi radio, jer ne moram. To je dosta širok pojam, održivi razvoj, ali je za razliku od ideje beskonačnog rasta, koja ne drži vodu, ipak zdrava ideja. Ali, čim dođe to na niveau ideologije, postaje antipatično. Tako da sam ja više za konkretne inicijative koje će se što manje napajat iz političkih struktura, nego će ići iz slobodnog ljudskog poticaja.
Tvoje životno iskustvo vezano je uz boravak u Parizu. Za razliku od naših književnika (Karakaš) i slikara (Artuković), koji se u europskim metropolama osjećaju kao autsajderi, ti si se ipak uspeo za koju stepenicu…
Darko Rundek: Sigurno mi je Pariz, kao iskustvo, omogućio iskustvo s Piranhom, jer sam ja jasnije saznao tko sam u tom svijetu. Kao netko tko je pokušao doći na tu scenu, a bez da je imao iskustvo života negdje vani, vidi što je to za nekog tko pjeva na hrvatskom, kako on to vidi, kako je prepoznat, ne bi to imao, kamo li da bi znao kako s tim ljudima razgovarat… Ali, Pariz mi je donio iskustvo novoga života u kojem se ne prepoznajem u svakoj lipi kao u Zagrebu, već sam u nekom posve otvorenom slobodnom prostoru i gdje sam sam sebi jasniji i jasnije mi je što se zbiva.
Netko će reći da je ekspresija koju je Isabel donijela u bend na tragu Hendrixa, ali meni se čini da je ona prepoznala i nadogradila Caprijevu slavensku melankoliju?
Darko Rundek: Pa, ja vjerujem da Capri djeluje melankolično kao osoba, ali je više…
Sturm-und-drangovac!??
Darko Rundek: Baš, Sturm und Drang, više – fajter!
Milan Mladenović, koji je skončao kao žrtva jedne ere, od čega je također prošla jedna okrugla obljetnica, bio je ličnost s kojom ste mnogo toga dijelili. U kakvom vam je ostao sjećanju?
Darko Rundek: Milan je bio jedan super i hipermuzikalan čovjek. Teren na kojem smo se našli je bio rock heroes, a koji nam se dogodio na festivalu “Omladina” u Subotici gdje su se ti naši likovi profilirali. Ja, sa svojom bijelom maskom, ludovao sam na razne načine, ali je u osnovi bila malo rock-herojska vertikala koju je imao i Milan i Koja… Bili su tu i dečki iz Idola, ali oni su bili građanski dečki s manje tog epskog utjecaja. Milan je bio divan dječak, ali i dobar čovjek. I dobar frend. Čini mi se da imaš masu tih rock-heroja koji su izginuli pa se pitaš jel’ se to stvarno isplatilo? Nisam baš siguran.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
