Denis Katanec ‘Pejotl’ – pjesnikova ranjivost na displeju

Denis Katanec opet je izdao album. Ovaj hiperproduktivni zagrebački autor koji kao da se neprestano natječe sa samim sobom, toliko je nemira u tom kreativnom umu kojeg mora izbaciti iz sebe da preživi i napravi mjesta za nove ideje koje ga neprestano okupiraju i pritišću mu um i pluća.

Denis Katanec 'Pejotl'
Denis Katanec ‘Pejotl’

Nakon fenomenalnog prošlogodišnjeg EP-a “Sve moje Laurie” objavljenog u sklopu projekta Denis Katanec Okanagan Ltd., odlučio je ovoga puta snimiti kantautorski album, akustični, bez benda, tek uz ponekog prijatelja/gosta, za vrlo limitiranu publiku i to ne samo stoga što je za njegovu glazbu potrebno imati malo rafiniranije uho. Katanec je, naime, ljeta gospodnjega 2015. odlučio objaviti album u johnstonovskoj maniri – na kaseti. Osim toga, snimio ga je u vlastitom domu, takozvanom “Studiju smrti”, na običan VLC player, bez mikrofona, u realnom vremenu, no ništa od navedenog ne ometa slušanje na bilo koji način, pjesme su odsvirane lijepo, tekstovi se jasno razabiru, a u konačnici to i jest najvažnije. Nimalo ne smeta ni slučajno zabilježen lavež psa Cice na prvoj stvari albuma, koji protestira što je zatvoren u kuhinju i ne može prisustvovati snimanju; dapače, neobaviještenom bi slušatelju zvučalo kao da je taj šarmantni efekt planski umetnut u tu petominutnu pjesmu, koja jedina na albumu nema gustu liriku, tako tipičnu za čitav Katančev opus, ali najavljuje kaotične autorove meandre misli (Dobro, dobro znaš sve…/ Riječi se vežu za noge kada brod tone/ Sve je u kaosu /Kako da u glavi stanem / i prepoznam sebe).

Osim laveža, na toj je uvodnoj stvari jako dojmljivo i violončelo multiinstrumentalistice Tene Rak (Vlasta Popić, Felon, Seine) koje, kao nervozan i uzbuđen instrument sam po sebi, daje neki proljetni, ditirampski štih i potcrtava autorovo pitanje iz teksta. Na drugoj pjesmi, po kojoj je album i nazvan, ne može se izbjeći optimizam koji neminovno proizlazi iz osjećaja friške zaljubljenosti, kad još nemamo pojma što nam sve taj osjećaj može donijeti i kada se, premda krhki, osjećamo i snažni od same siline preplavljujuće emocije kojoj smo se nemoćni oduprijeti (I ne može ništa da me zaustavi sad / Ako me povuče, neka, još sam mlad… / Nebo je više i mogu baš sve).

U “Bizonima” se može iščitati zrenje ljubavi, u kojoj se autor još osjeća snažno i sigurno, poput krda bizona (…nezaustavljiva ljubav / čiji su temelji neuništivi), dok se u prekrasnoj baladi “Cvijećeće” može nazrijeti tiha zebnja, stanovit umor i blagi pesimizam zbog mogućnosti prestanka ljubavi, ali još uvijek sa zrncem nade da su stvari popravljive ( Svejedno će nam pokidati sve / A svo vijeće ćemo posaditi već / Ponovo). Klarinet (osvirao ga je Brane Norac) na ovoj pjesmi stvara istovremeno i sjetnu i optimističnu atmosferu zbog koje pjesma zvuči kao da je ispala iz soundtracka za “Game of Thrones”.

Na sljedećoj stvari nazvanoj “Krug br. 3” osjeća se umor, usamljenost i pesimizam kakvi se obično osjete kada se ljubav počinje rastakati i kad od MI ponovo postaje JA (Gnjecava je njena sjena. / I sluzav nemir u kojem se spava. / Guši nas u razdoru / Ispresijecan sjaj umire. / U magli ukopani / Mi, stvorovi samoće / Robovi mraka i izdajice Ja.), a sam naslov tog krika kao da upućuje na pakao nemoći u kojoj se autor zatekao, a i samo trajanje pjesme od preko 7 minuta na trenutke zvuči kao da ju ne može završiti i izaći iz nje, baš kao što je čest slučaj sa ljubavlju koju nemamo snage završiti prema osjećamo da nije dobra za nas.

U “Topotu” je prikazana sva ranjivost (Slomi mi tijelo i koljena mi isto slomi / Ispij mi cjelov i krvlju se mojom polij / … Da li znaš da život je padina… ). Bonus pjesma koja zaokružuje album, “Suncokret”, nastala je prije svih ostalih, ali se ipak savršeno nadovezuje na ovu priču o cikličkoj prirodi ljubavnog odnosa.

Nemam pojma je li Denis Katanec smjerao to učiniti, ali svjesno ili ne, uspio je ovim divnim albumom opisati krug ljubavnog diskurza i predočiti nam ljubavnu vezu kao nešto što ima gotovo pravilnu strukturu, svoj početak, vrhunac, ali nažalost najčešće i kraj. Jako se ogolio Denis na ovom albumu i vjerojatno je to jedan od razloga što nije želio dati ovaj album u širu distribuciju, nego ga je ograničio samo onima koji će doista cijeniti to što je učinio.

Svaki čovjek brižljivo skriva u sebi tolike tajne živote, bojeći se, najčešće opravdano, kako će svijet reagirati na njegovu ranjivost. Denis Katanec je hrabar čovjek jer stavlja svoju ranjivost na displej, kao što bi svaki pjesnik po vokaciji i trebao činiti. A Katanec je prvenstveno pjesnik, i to od one vrste koja opjevava ljubav u svim njezinim formama, od ushita, preko zebnje, do truleži, a album “Pejot”l je minijaturni dokaz u prilog te tvrdnje.

Na albumu su mu, osim već navedenih prijatelja i psa Cice, gostovali i Pavle Bojanić i Karlo Cmrk na gitarama, a za prekrasan cover art koji savršeno plastično prikazuje Denisovo kreativno ludilo odgovoran je Nikola Orić. Nabavite i poslušajte “Pejotl” i zapamtite Katančevo ime jer će iz njegove DIY radionice još puno toga lijepog izaći, u to uopće ne sumnjam. I to, usudila bih se ustvrditi, čak vrlo brzo.

Ocjena: 9/10

(Samizdat, 2015.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X