Disciplin A Kitschme u Tvornici – funkom i bukom protiv neukusa i mržnje

Svaki koncert Disciplin A Kitschme barem malo je drugačiji od bilo kojeg prethodnog – nije isključeno da, kao onomad u Močvari, pred vas izađe postava benda iz osamdesetih, a i nemoguće je predvidjeti gdje će završiti njihove pjesme kada jednom krenu u svoje slavne ‘jam sessione’.

  • 201
    Shares
Disciplin A Kitschme u Tvornici kulture (Foto: Boris Podobnik)

Jedinu konstantu tako predstavlja činjenica da su poslije skoro četiri desetljeća na sceni još uvijek samo svoji, beskompromisni i avangardni, čak i u trenucima kada slušate stvar napisanu cca 1985. godine. Također, gledao sam ih uživo nekih dvadesetak puta i uvijek su bili barem vrlo solidni, a mnogo češće istinski fantastični.

Koncert koji su u petak održali u Tvornici kulture svakako ulazi u ovu drugu kategoriju: Koja i ekipa kroz dva sata su naizmjenično iz junglea i drum’n’bassa prelazili u prastari blues ili najbučniji funk na svijetu, pri čemu ponovno treba izdvojiti sjajnog Igora Djekea koji svojom usnom harmonikom uspjeva nadomjestiti i legendarne puhače s davnašnjih ploča.

Disciplin A Kitschme u Tvornici kulture (Foto: Boris Podobnik)

Na nekoliko pjesama pridružio im se Igor Pavlica, u “Buka je u modi” i Srđan Gulić Gul (ex Haustor, ex Discipina kičme), no to je i jedino što je sinoć imalo ikakve veze s nostalgijom. Za razliku od gotovo bilo kojeg starog benda nekadašnje nam države, čije set-liste sadrže tek dvije do tri skladbe nastale u zadnjih 20-25 godina, u petak su repertoarom Kičme dominirale stvari iz 21. stoljeća, iznova dokazujući da bez problema mogu izdržati usporedbe s ranim danima, prvenstveno uživo gdje njihov potencijal za improvizaciju dolazi do punog izražaja.

“Zaboravili rokenrol?!” zahvaljujući Pavličinoj je trubi zazvučao kao najopakiji i najprljaviji Funkadelic, a sve pred sobom pomeli su i tijekom “Ovisnika o moći”, “Reci ruke u vis” i “Samo Disciplina”. Zajedno s Kojom ponovno smo “Neukusu rekli NE” i bolesnicima urlali “Prestani da mrziš”, a nakratko nas je sjetio i na svoju englesku avanturu s “I’ve Got These Teknicolor Eyes”.

Bis je, dakako, predstavljao glazbeni ekvivalent vremenskog stroja u kojem su čekali klasici tipa “Betmen, Mandrak, Fantom” i “Ah, kakva sreća”, čime je stavljena točka na “i” još jedne sjajne večeri provedene s najposebnijim i najoriginalnijim bendom ovih prostora.

  • 201
    Shares

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X