Diskodelija ‘Sveluzija’ – na izvorištu post punka

Post punk revival traje već dvadesetak godina, puno duže od izvorne inkarnacije s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih.

Diskodelija ‘Sveluzija’

Uskrsnuće jednog od najkreativnijih pravaca u glazbenoj povijesti u međuvremenu se moderniziralo i spajalo s novi(ji)m strujanjima poput elektronike, shoegazea, post-rocka, gothica i dream popa, dok bendovi vjerni onim izvornim post punk zvukovima i utjecajima sve više postaju rijetkost.

Među takve bendove svakako spada Diskodelija, četvorka iz Šibenika koja i na trećem studijskom albumu nastavlja pratiti tragove Joy Divisiona, Wirea, Echo & The Bunnymen, Killing Joke, Magazinea ili nesretnog Adriana Borlanda i njegovih The Sound. U načelu je riječ o nečem što, s obzirom da smatram kako se malo koji od njihovih novovjekovnih nasljednika mogao mjeriti sa spomenutim sastavima, u potpunosti podržavam, no na „Sveluziji“ stvari ipak ne funkcioniraju toliko dobro kao na prethodnim izdanjima.

Daleko od toga da se radi o lošem materijalu – Diskodelija i dalje uspijeva zvučati dovoljno svježe i prepoznatljivo, a od osam novih pjesama barem tri zazivaju opetovano slušanje. To su svakako laganija, mrakom The Cure iz „Faith“ faze prožeta „Stvarnost“, ljutita „Pokret“ i „Novi svijet“ koja me malo podsjetila čak i na EKV, premda niti one nisu dobacile do kvalitete „Alije“ i „Kao dan“ s debija „U vremenu“ ili „Bombe“ s prethodne ploče „Crvotočina“.

Neke skladbe, ponajprije uvodni instrumental „Krik“ i sljedeća „Ova priča“ djeluju više prekinuto nego dovršeno, a naslovna, 11 minuta dugačka pjesma naprosto ne sadrži dovoljno toga zanimljivog da bi opravdala toliko trajanje.

S druge strane, vrijedi istaknuti još nekoliko jakih oružja grupe kao što su efektno ogoljena i direktna produkcija Ante Prgina Surke, vrlo bliska onom kako zvuče uživo, te tekstovi iz kojih izbijaju egzistencijalizam, angst i apstraktne poetske slike.

Pluseva je tako u konačnici više nego minusa, pa možemo zaključiti kako Diskodelija ima već treći dobar album zaredom, album koji je ipak slabiji od „Crvotočine“, i to taman za onoliko koliko je ona zaostajala za prvijencem.

Ocjena: 7/10

(Dancing Bear, 2021.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X