Prošao je još jedan festival dokumentarnog filma u Zagrebu, u nizu odličnih tema nije bilo teško pronaći ponešto za svačiji interes. ‘Djevojčice modeli’, film koji je zagrebao ispod površine modnog biznisa s jedne druge strane privukao je autoricu ovog osvrta.
Snimljen prošle godine dokumentarac nažalost prikazuje praksu koja se već godinama provodi na jednak način i nema naznaka da će u skorije vrijeme postati humanija. Iako se prema riječima protagonistice Ashley “u modi sve jako brzo mijenja i nikada se ne zna što donosi sutra” vrlo je izvjesno da se još godinama neće nimalo promijeniti modus operandi stotina modnih agencija po cijelom svijetu. Profit je jedini odgovor na pitanje, a beskrupuloznost i arogancija jedini načini postizanja istog.
Zašto djevojčice koje hodaju modnim pistama od Pariza preko Tokya do New Yorka imaju 13 godina?
Potreba modnog tržišta za svježim, nevinim mladim licima krinka je za jednostavnu računicu koja proizlazi iz činjenice da je rad djece zabranjen pa je puno lakše nošenje revije proglasiti neradom nego to platiti. Svaka nova dizajnerska kolekcija zahtjeva puno ulaganja i rizik hoće li se uopće svidjeti kupcima i isplatiti uloženo. Štedjeti na reprezentaciji imperativ je koji je nametnula nova ekonomska kriza, pa je i činjenica da roditelji prodaju svoju djecu postala opravdanom. Legalno poslovanje tako metaforički pada na kržljave nožice lijepih djevojčica. Prije 2005. slučajevi da se na najprestižnijim revijama pojavljuju modeli mlađi od 15 godina bila je egzotika. Prošle sezone titulu najegzotičnije preuzela je Thylane Lena-Rose Blondeau, Francuskinja čiji roditelji su nogometaš i modna dizajnerica, tek joj je 10, a već je snimila kampanju u kojoj s teškim make-upom, s hrpom dragulja u koktel haljinici leži na oderanom tigru, ili nosi haljinu gotovo identičnu onoj Meryl Streep na dodjeli Oscara.
“Stvari jednostavno tako funkcioniraju, nikoga nije za kriviti” zaključuje dvadesetčetverogodišnjakinja, kanadski model, od koje redatelji dokumentarca pokušavaju doznati kada i kako će i njihova protagonistica Nadya početi zarađivati od svog posla. Praktički nesvjesna da je u procesu profesionaliziranja Nadya se u Japanu bori s totalnim kulturološkim šokom. Obećanih osam tisuća dolara za dva posla koja će odraditi, nakon dva mjeseca za Nadju se pretvara u dvije tisuće dolara duga: za hranu, smještaj, vozača koji ju je vozio na kastinge i probna snimanja te za silne kopije slika. Htjela ona to ili ne, Nadya je prisiljena napustiti školu i nastaviti raditi kako bi se kad-tad izvukla iz duga. Velika je to žrtva psihe i tijela djeteta koje će ako “sve bude u redu” prema kriterijima grotesknog skauta/agenta Tigrana jednog dana donijeti kući hrpicu dolara.
Dokumentarac je nažalost preslab za odvraćanje mladih super slatkih djevojčica od sna o tome da bi jednom mogle postati supermodeli. Moda je oko sebe stvorila moćnu mašineriju u kojoj mladi vide uzor profesije i ponašanja u ovim “modernim vremenima” u kojima je doista više teško razlučiti tko je površniji, moda ili politika i sve je teže razlikovati ta dva biznisa. Takvoj percepciji pridonose i fotografi. Modni fotografi poznati su da mogu izvući ono najbolje iz modela, pa kada ih se angažira da slikaju političare isti za čas više nemaju karakter već prilagodljivost modela.
Vrijednost dokumentarca je u pomicanju svijesti, prema shvaćanju da moda samo naglašava svakodnevni problem. Mobing unutar zidova tvrtke ili robovlasnički autorski ugovori za modne poslove – osjećaji bezizlaznosti su isti. Francuska je jedina zemlja koja je modu prepoznala kao privrednu granu, pa su i modeli prepoznati kao bitan zupčanik tog stroja pa tako i djeca modeli.
Statistika je negdje možda i izračunala koliki je postotak prirodno natprosječno lijepih i glumački talentiranih koji se ujedno uklapaju u striktno zadane gabarite modne industrije u kojoj je pravilo da “nema pravila”, ali upravo zbog ovog posljednjeg ne iznenađuje činjenica da svi barem jednom sebe žele iskušati u tom poslu, prije toga dobro je znati i Nadjinu priču, a ne samo onu od Kate Moss.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
