I Novi Ganz novi festival je iza nas. Zagrebački festival razvojnog teatra možda je kap vode u moru razvoja naše kulture, ali je sigurno nužno potrebna infuzija za one kojima društvo sa skljaštrenom kulturom i nije društvo. A što je na ovogodišnjem repertoaru nudilo neke nove horizonte i neke ‘nove infuzije’ jest nešto što djelomično donosi i ova reportaža.
“Eden” – Mala Kline
Mala Kline, slovenska redateljica i koreografkinja premijerno je izvela “Eden” i simbolički otvorila Novi Ganz novi festival. Ulazak publike u dvoranu označio je početak radnje tog monodramskog performansa jer je autorica i glumica već stajala u prostoru koji je tek sijedanjem publike na njihova mjesta jasno razgraničio pozicije gledatelja i izvođačice.
S grotesknom crnom kovrčavom perikom na glavi Mala Kline stajala je u ushićenoj pozi s očajem na licu. Osobne smjernice za tumačenje “Edena” autrica je jasno postavila riječima: “Zanima me kazalište kao mjesto prisjećanja na pitanja tko smo bili, tko smo sada i tko možemo biti. Radim u kazalištu jer mi pruža priliku za maštanje, razmišljanje, stvaranje paralelnih svjetova-paralelnih našem. Uživam u tome što se sve može stvoriti iz ničega i iznebuha. Radim tijelom i maštom. Istražujem kako slike pokreću ljude, kako nas povezuju i razmještaju.”
U njenom raju publika je morala zamisliti elemente kao što su vrt, drvo spoznaje, Adama i Evu, tigra… dok je simboliku višeslojnosti jedne osobe odigrao niz električnih gitara spokojno smještenih na njihovim stalcima. Istraživanje zamišljenih slika krenulo je poznatim putevima dramskih tehnika, od plesa, pjesme, glume i mimike kojima Mala Kline barata oduševljavajuće lako. Radnja razlomljenih, kontrastnih emocionalnih stanja skokovito obuhvaća 65 minuta koje prolaze neočekivano brzo. Ritam predstave ucrtava se u pamćenje poput valova čije mjerljive amplitude najkoherentnije diktiraju glazbeni/ne glazbeni intervali. Mala Kline je efektno, pomalo čak i afektirano izvela autorsku glazbu braće Sinkauz iz East Rodea. Dobro se snašla u njihovom ekscentričnom zvuku, da bih je mogla zamisliti i u novoj postavi benda koji bi s njenom androgenom figurom i ekspresivnim nastupom mogao samo profitirati. “Love is Tirany”, “Everything’s Rounded” i “Green Song” možda niti nisu nazivi pjesama, ali zanimljivo zvuče.
Trenutak kada glumica na glavu i leđa navlači starinski modni dodatak i statusni simbol; integralno oderanu lisicu pojavljuje se očekivana misao kako će uslijediti socio-politička kritika ljudskog čopora. Kritika ipak ostaje šira, od uživljavanja u prirodu životinje ponašanjem i onomatopejom do trenutka kada “životinja iz kaveza” progovara prema svom promatraču komentriajući sve prisutne: “It is all blue”. Misao kritizira odjevnu uniformiranost većine publike koja nosi traperice ili neki drugi odjevni predmet u nijansi plave.
Impresivno i predstavom dominirajuće traganje za onim životinjskim u čovjeku možda progovara i iz objašnjenja plavog zaključka: “Plavo je dubina, kao ljubav koja nema kraja, u kojoj se utapaš do kraja – uvijek tražeći još…” Slobodni prijevod emocije slike i teksta završavaju trenutno kada na zahtjev za nečim zelenim, Mala Kline ravno u glavu dobiva zelenu vestu. Histerični napad smijeha pretvara se u sliku šizofrenog napada da bi preobrazba iz “lisice” u “nešto zeleno” bila dovršena. Kontrast prirodnog i neprirodnog u tom trenutku bio bi ugodniji i okrutniji da se pozelenila po golom torzu, ali i bijela spavaćica koja je stradala u pozelenjivanju ima svoju težinu i značenje.
Autorica je publiku iz svog raja ispratila s mjehurićima od sapunice. Ta posljednja slika bila je kao trenutak odmora između njenih osobnih bitki. Uz osjećaj da povratak u “Eden” nikada neće biti isti i uz misao kako je “Eden” idealna predstava za parove jer pokreće teme strahova koje su teške i baš zato važne.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
