Dosadna i siromašna hrvatska scena

Jacques Houdek, nikad abdicirani kralj hrvatske glazbene scene koji u recentno vrijeme objavljuje video uratke na You Tubeu, obrađuje Adele (striktno u glazbenom smislu) ili sebi potkopava kredibilitet (ne)sudjelovanjem na britanskom X Factoru nedavno je za Indeks.hr izjavio: ‘Dosadila mi je hrvatska glazbena scena’.

Spremište (Foto: Nino Šolić)

A onda kad mislite da revolucije nema, paf! Pojave se plaćeni oglasi pa se medijski napumpa KinoKlub ili se u Nacionalu piše o Ignoru, potentnom mladom bendu, koji živi godinu dana, a već ima ugovor s Dancing Bearom, MTV Adrijom i jedan plagijat, fino utkanog NOFX-a u glavni singl.

U istim minutama tog hipokritskog vremena na istim ulicama skupa s kvazitalentima i tatinim sinovima kohabitira paleta mladih i muzički daleko potentnijih pojedinaca. Primjerice, bend poput Spremišta koji na zagrebačkoj i hrvatskoj demo sceni više ne predstavlja samo potencijal već gotov proizvod, osobno, i mojoj malenkosti nepoznatog žanra. Ovaj hibrid Two Tone ska muzike, Boba Marleya & Wailersa ili Operation Ivy praši zagrebačkim klubovima već nekoliko godina plasirajući specifičnu kemiju na pozornici, a istovremeno svirajući za šaku riže i radnički trliš.

Vodeći se onom “tko želi pjevati, sam će naći pjesmu” te inteligentno zaključivši da će svoju glazbenu ideju lakše producirati ekipno, okupili su se s bratskim bendovima poput Antidepresiva, Prazne Lepinje ili Porto Morta unutar projekta JeboTon preko čijih leđa nastoje zagrebati svoj komadić neba. Pjesme poput “Bananana” ili “Nisam Rođen Da Bih Umro Od Tumora” bez ikakvog elementa skepse najljepše su glazbene dionice koje je hrvatska glazba izbacila u protekle dvije godine. Nažalost, gore opisan patern stvorio je mehanički sistem vrijednosti u kojima takve pjesme i takvi bendovi smrde na jeftino vino i nemogućnost zarade.

E sad, razumijete gromoglasni lavež smijeha i cinično titranje usnica tamo nekih svemirskih instanci koji su fenomenalnim glazbenim talentom oplodile jedan BeetanTone ili Radio Aktiv dajući im jednu novu van normativnu crossover dimenziju, praktički pa reggae – bendžo – ska beat upakiran u jednostavnu melodičnost rock’n’roll zvuka, međutim,k’o za vraga, fali tričave ljudske logistike. “Human resources” – kako to vole reći velike kompanije.

Jacques je u pravu. Stvarno je dosadna ta naša glazbena scena.

Zadnje od Komentar

Idi na Vrh
X