Dosadna i siromašna hrvatska scena

Jacques Houdek, nikad abdicirani kralj hrvatske glazbene scene koji u recentno vrijeme objavljuje video uratke na You Tubeu, obrađuje Adele (striktno u glazbenom smislu) ili sebi potkopava kredibilitet (ne)sudjelovanjem na britanskom X Factoru nedavno je za Indeks.hr izjavio: ‘Dosadila mi je hrvatska glazbena scena’.

Prazna lepinja (Foto: Nino Šolić)

Eto, Jacques Houdeku dosadila je hrvatska glazbena scena, stoga molimo meštra muzikalne ceremonije da povuče zastor, spakira cheerleadersice, skine bellboy kapu s kapucinera i spraši iz Lijepe nam naše. Inače, ispod samog teksta u kojem stoji spomenuta izjava nalazi se jedan zanimljiv komentar na pompoznu tvrdnju. BigBoobies69 napisao je – koja glazbena scena?!

Zaista, koja glazbena scena je dosadila Jacquesu Houdeku ili, parafrazirajući, koja glazbena scena je dosadila prosječno muzikalnom Hrvatu koji tu i tamo voli odvaliti kompilacijski CD s nulama i jedinicama AC/DC-a ili Bijelog Dugmeta? Možda ona kojoj stagnacijske procese intervalno omete jedan album Damira Kedže ili ona koja čeka na povratak palog feniksa, Tina Samardžića? Možda ona koja se zanosi pastirskim instrumentalima Tihe Orlića ili falsettom Ivane Kovač? Odat ću vam tajnu. Houdeku kao integralnom dijelu ili “Mati iz Omiša” kao proklamirajućem slušatelju hrvatskih radija dojadilo je ono glazbeno pozorište u kojem se reflektiraju gerijatrijske legende ili prosječni otpaci vrste koja se u vremenima novog vala ili novog talasa s pravom nazivala umjetnicima. Dojadilo im je da koncert potrošene ideje Parnog Valjka pomiče tektonske ploče među producentima, arena managerima i promocijskim kućama. Vjerujte, nisu na “ti” s činjenicom da nadolazeća generacija živi na ispušnom ventilu prethodne, jer je nekompetentna sama udahnuti svježi zrak.

Primjećujete kako nakon svakog najspektakularnijeg glazbenog live showa u povijesti najspektakularnijeg glazbenog live showa najveća zvijezda postane član žirija istog najspektakularnijeg glazbenog showa? Danas je to Tony Cetinski koji je prije 6-7 godina pozornost mogao skrenuti jedino penjući se po montažnim stupovima humanitarnog koncerta, već sutra će to možda biti naš Jacques.

Radio Aktiv (Foto: Nino Šolić)

Uistinu, zastrašuje činjenica potpune zajebancije s mladom i potentnom glazbenom inteligencijom. Ironično je da jedan naš diskograf primjerice, troši na tisuće kuna kako bi po tko zna koji put objavio kompilacijske CD-e fascinatno sumirajućih naziva tipa „Rock“ (6 CD Box) ili „Tulum za dušu“ ( 8 CD Box), dok se stotine demo bendova, nositelja novih ideja gužva u garažama Rakete, živeći svoju glazbu na potrošenom snare bubnju i raštimanoj gitari.

Svira se u Sobi, svira se u Praćki, evo vam džabe piva, to vam je rock’n’roll, momci, hvala i doviđenja – šablonski je pristup zagrebačkoj glazbenoj sceni koja u muzičkim okvirima postoji ako ništa drugo, a ono iz razloga da internetski portali u rubrici Nightlife ispune kvotu koja će Zagreb percipirati kao metropolu divljeg noćnog života s bogatim dijapazonom „sotonske“ muzike.

Bez mogućnosti napretka, blokiranih puteva i nikakve mogućnosti propagande putem fanzina, jačih ili slabijih muzičkih glasila hrvatski demo bendovi u navedenim uvjetima primorani su pečatirati svoje vokale, solaže, bas dionice i pospremiti ih u šupu. A nakon toga urliču dežurni generali, post-događajne eminencije i mlatimudani koji deduktivnom logikom prosudbe dolaze do univerzalnog malograđanskog zaključka – da su išta vrijedili nešto bi i napravili. Zapali susjedu kravu, gledaj ga kako cmizdri i onaniraj. Dalje>>

Zadnje od Komentar

Idi na Vrh
X