Dražen Siriščević: Danas je puno lakše biti butovnik, to je laka i tražena roba

Najavljujući veličanstvenu sezonu 2015/2016. s ciklusima Lisinski subotom i, novim Lisinski arioso, ravnatelj zagrebačke koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, Dražen Siriščević govori o tome zašto je propala velika fešta s Beatlesima u Lisinskom, o vezi klasičara i nogometa, klasičara i punka te o tome kako tri pretvoriti u dvanaest.

Dražen Siriščević (Foto: Lisinski.hr)
Dražen Siriščević (Foto: Lisinski.hr)

Za nedavnog prikazivanja filma „A Hard Day’s Night“ Beatlesa u zagrebačkom Cinestaru, bili ste jedan od svega desetak zainteresiranih za taj doživljaj? Odakle ljubitelj opere na toj projekciji?

Dražen Siriščević: Zašto sam Beatlese gledao i slušao u Cinestaru? To je dobro pitanje, radije bih ih slušao i gledao u Lisinskom. Ha, ha! Nudio sam doista distributerima pretpremijeru uređenog filma „A Hard Day’s Night“ u velikoj dvorani i na velikom platnu Lisinskog. I to za Dan dvorane 29. prosinca 2014. Nažalost, nije bilo prihvaćeno zbog nekih administrativnih zakučica. Šteta, vjerujem da bi napunio Lisinski i napravio veliku feštu. Opera jest moja prva ljubav, zaljubio sam se u operu još kada sam bio mali, mali. Beatlesi su došli kasnije, kada sam odrastao u pubertetu. Te dvije mladenačke strasti i danas ne razdvajam, zato slobodno mogu kliknuti: Volim sve što vole i mladi!

Na tiskovnoj konferenciji održanoj u Lisinskom u povodu nove sezone, želeći dočarati značaj gostujućih umjetnika, uspoređivali ste ih sa zvijezdama nogometa. Ne čini li vam se to neprimjerenim trivijaliziranjem? Umjetnici klasike među širokim pučanstvom nisu popularni poput nogometaša, no zašto ih uopće svoditi na tu mjeru? I to da učinite baš vi, kao ravnatelj Lisinskoga i jedan od glavnih zastupnika, promotora i organizatora tih događaja?

Dražen Siriščević: Ja sam samo govorio ono što mediji danas jedino razumiju! Zar ne čitate novine, portale, ne gledate TV, ne slušate radio… Svetinje kojima se svi mediji u nas predano klanjaju su: politika (naš je odgovor poznati slogan Lisinskog: „Ne slušajte obećanja nego glazbu, jer mi imamo najbolji program“), estrada (njima smo pripremili mali cirkuski šou na predstavljanju sezone), nogomet (jedina doista prava europska i svjetska liga prvaka umjetnosti je Lisinski subotom). Tražite li od mene da se oglušim na zahtjeve medija i bez pogovora pristanem na sustavno prešućivanje vrijednosti koje Lisinski nudi? Ne pristajem! Zašto? Više sam intervjua dao u povodu jednog koncerta Nives Celzijus u Maloj dvorani, nego za sve koncerte klasičara u šest godina ravnateljskoga mandata. O kome puno govori ta činjenica: o Lisinskom, o meni, o Nives ili o medijima? Mi smo i u prošloj sezoni zagrebačkoj publici predstavili program izvrsnosti umjetničke glazbe bez konkurencije, u Hrvatskoj i šire, a odjeci u medijma bili su sablasni. Kao da nam se netko ruga što u najvećem dijelu svih aktivnosti – 90 posto programa Lisinskog čini klasična glazba – ustrajemo na koncertima svjetskih orkestara, dirigenata, solista i hrvatske glazbene reprezentacije.

Dražen Siriščević na predstavljanju programa Lisinski Arioso (Foto: Lisinski.hr)
Dražen Siriščević na predstavljanju programa Lisinski Arioso (Foto: Lisinski.hr)

Sadržaj koji nudi glazbeni program Lisinski subotom, a sada i novi programski pothvat Lisinski arioso, visoko je podignuo ljestvicu kvalitete ponude. Čini se tako visoko da je ona nekima predaleka i nevidljiva. Zato im dajemo naočale s dioptrijama podešenim na politiku, estradu i nogomet, ne bi li lakše uočili u kojemu grmu leži zec. Ne bi li nas napokon primjetili. Ima li išta loše u tome? Ili da se zatvorimo u kulu bjelokosti i napokon više ne smetamo. No pasaran, rekao bi naš premijer, a ja ću još na hrvatskom dodati, smetat ćemo jer znamo zašto i imamo dobar razlog za to.

Na nastupe nekih od izvođača katkad se poziva naglašavajući njihovu „buntovnu“, nekonvencionalnu crtu. U nadolazećoj sezoni, primjerice, koncert srpskog violinističkog virtuoza Nemanje Radulovića uz ansambl Double Sens 12. prosinca 2015.; nedavno nastup američkog „punk“ klasičara, orguljaša Camerona Carpentera. Dozove li takav pristup kakvog pankera ili rokera na koncert i odbije li, s druge strane, kakvog ljubitelja klasike?

Dražen Siriščević: Jedan od najvećih i najhrabrijih butovnika klasike bio je W. A. Mozart. Ujedno jedan od najboljih opernih skladatelja svih vremena. Suprostavljao se žustro svim autoritetima, moćnicima i konvencijama vremena u kojemu je živio. Išao je često protiv struje, bio je potpuno svoj, a to nije bilo lako u 18. stoljeću. Koštalo ga je, nažalost, prerano i života. Danas je puno lakše biti butovnik. Štoviše, danas je to laka i tražena je roba. Zato ih i ima toliko, posebice u umjetnosti i posebice onih bez pokrića. U Lisinskom, u programu Lisinski subotom, potporu dajemo samo onima koji znaju, koji su virtuozi svoga posla, kojima je u prvom planu rad, a ne šminka. Sadržaj njihovog umjeća mora biti neupitan, a izazovna pojavnost, buntovništvo ili nekonvencijalnost samo su naočale s dioptrijama o kojima sam već govorio. Takve glazbenike, možda naivno vjerujemo u to, slušaju i cijene svi: mladi i stari, rokeri i klasičari. Svi koji vole život glazbe.

Koje su najveće poteškoće u organizaciji ovako raskošne sezone kakva je 2015/2016., a koje su okolnosti najpovoljnije u tom smislu?

Dražen Siriščević: Napovoljnije okolnosti? Njima se usrdno i srdačno nadam. Sve gledam oko sebe kada će se dogoditi neko čudo, „deux ex machina“ i spasiti nas iz ovoga u što smo se upustili, želeći izazove, napredak i ne pristajući na predaju… A sada o poteškoćama! Koliko stranica ima vaš magazin? A da tiskate dvobroj? Toliko naime ima, možda i koja više, zapreka koje moramo preskočiti da bismo do cilja došli živi i zdravi. Doći ćemo! Trinaest milijuna kuna prihoda je ostvario Lisinski vlastitim aktivnostima: organizacijom koncerata, najmom prostora drugim organizatorima koncerata i kongresa. To nam valja nadmašiti! Kako? Od Grada očekujemo više slobode u raspolaganju terminima, kad se već ne smijemo nadati većoj financijskoj potpori. Od Ministarstva kulture očekujemo da se napokon probudi. Već godinama ne ulažu baš ništa u Lisinski. Mi svake godine u državni proračun uplaćujemo dva milijuna kuna PDV-a, a sve što od Ministarstva kulture dobijemo za uzvrat su zahtjevi za besplatne ulaznice. I vi nam možete pomoći, mislim novinari, ali neću više o medijima da vam se na koncu i ne zamjerim. Vjerujem u dobar ukus publike, vjerujem da postoje ljudi koji će prepoznati vrijednosti, da će to učiniti i potencijalni sponzori. Mislim da nije kasno i da možemo promijeniti svijet, učiniti ga boljim, a uspjet ćemo kada shvatimo da samo zajedništvo gradi budućnost. Upravo glazba nas na čudesan način ući zajedništvu i povezuje. Ne smijemo se oglušiti na tu priliku. Nećemo, zar ne?

Teško je, ili nemoguće, bilo što izdvojiti, no kad biste, recimo, mogli otići na samo tri koncerta sezone 2015/2016. u Lisinskom, što biste vi izabrali?

Dražen Siriščević: Otići samo na tri koncerta od ponuđenih dvanaest veličanstvenih u programu Lisinski subotom? Pa izgladnio bih i umro kao i onaj Buridanov magarac. Kako izabrati? Ako baš moraju biti tri koncerta, izabrao bi četiri puta po tri koncerta, tako da nadmudrim vas, a sebe obogatim ili nahranim glazbom. Pet velikih simfonijskih koncerata (Korejski simfonijski orkestar, Berlinski simfoničari, Češka filharmonija, Zagrebačka filharmonija i Simfonijski orkestar HRT), tri komorna (Sankt Peterburški solisti, Nemanja Radulović i Ansambl Double Sense, Bečki dječaci), dva recitala (Stephen Bishop i Ivo Pogorelić), dva koncerta hrvatske glazbene mladosti, Muzičke akademije. Tko to može propustiti? Ljubitelji glazbe neće, oni koji će to tek postati ne mogu, a trećih ionako nema.

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X