Američki prog metal bend Dream Theater ponovno dolazi u Zagreb. Kako se približava taj ponedjeljak 3. veljače kad će Dream Theater zasvirati u dvorani Dražen Petrović tako smo ususret tome telefonski porazgovarali s bubnjarem Mikeo Manginijem.
Mike obzirom da si posljednji došao u bend, možeš li se prisjetiti kako je izgledala audicija za novog člana u Dream Theateru.
Mike Mangini: Uau, moram reći da mi se iz današanje perspektive to čini davnim. Pripremio sam se na način kako se pripremam za svaku audiciju. Do savršenstva sam uvježbao zadana pjesme i to na način kako su originalno snimljene. Išao sam u svaki detalj, jer nisam želio sebi dozvoliti da me i jedan i drugi John (Petrucci i Myong) uopće mrko pogledaju za vrijeme sviranja, a kamo li da pogriješim. Savršenstvo i potpuna predanost i odanost glazbi je ono što se cijeni u Dream Theateru.
Dream Theater ima jednu od najvjernijih publika. Riječ je naravno o progresivnom metalu u kojem je tako nešto općenito jako zahtjevno. Što misliš da je formula te odanosti publike glazbi grupe?
Mike Mangini: Prije svega mislim da ljudi jako cijene nečiji rad. U Dream Theateru se jako puno radi i kad je riječ o promišljanju i kad je riječ o sviranju. Što se same glazbe tiče mislim da je jedan od glavnih motivatora za publiku da nas sluša velika slojevitost naše glazbe koja se, mogu reći, grana u tri različita smjera tj. posjeduja tri elementa. Prvi je melodijski. Ljudi vole pjevati teme na koncertima, to svemu daje himnični element spektakla. Drugi moment je što je naša glazba sineastična, dakle određeni dijelovi funkcioniraju u ambijentalnoj sferi. Zato i kažem da je sineastična – gotovo filmska, dok je posljednji elemet snaga i žestina, dakle ono što pumpa adrenalin.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=0clL8QLQsrc[/youtube]
Zašto ste posljednji album jednostavno nazvali „Dream Theater“?
Mike Mangini: Ja sam krivi čovjek za dati odgovor na to pitanje. To bi trebao pitati Johna Petruccija, Johna Myonga ili Lamesa LaBriea… Ali pokušat ću dati odgovor. Mislim da je to njihov svojevrsni povratak korijenima, ili prije srži onoga što Dream Theater predstavlja, a imali su mir i ugođaj u vrijeme nastanka albuma koji ih je vodio u tom smjeru. Željeli su ‘skinuti salo’ (trim the fat – eng.) pjesmama.
Skinuti salo?
Mike Mangini: Da. Koristimo tu frazu kad se miču svi suvišni elementi iz pjesama kako bi mogle zaživjeti u pravom duhu. Tijekom nastanka pjesama zna se na njih ‘nalijepiti’ previše toga što ih zaguši. Nije tu samo riječ o nekoj eventualnoj kakofoniji, nekad je i ona potrebna, već o tome da kad se skine to ‘suvišno salo’ pjesmi onda njen oblik, njena figura još više dođe do izražaja. To se jednako odnosi i na melodije, sineastiku i žestinu. To je bila glavna stvar koja nas je vodila, možda se upravo stoga i album zove „Dream Theater“.
Čini se da je to u neku ruku još više doprinjelo kompleksnosti, posebice instrumentala.
Mike Mangini: Naša glazba je i dalje kompleksna, no kad se dođe do zdrave konstrukcije onda ona može rasti. Meni je također drago što su instrumentali gotovo glavni na ovom albumu. Jedostavno posjeduje one lude dijelove kakve je imao „Black Clouds & Silver Linings“ kao što ima i sineastičnost „Systematic Chaosa“. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
