Film Terrencea Malicka pretenciozno je ostvarenje bez glave i repa koje propovijeda o životu i smislu života na zaista iritantan, pa čak i prilično banalan način.
Na samom početku teksta moram zapravo pohvaliti Terrencea Malicka što me uspio skoro 140 minuta držati u uvjerenju kako će njegov najnoviji uradak ustvari biti o nečemu, imati poantu ili bilo koji drugu vrijednost osim vizualne fascinantnosti.
Nekad je velika stvar uspjeti zadržati gledateljevu pažnju do kraja filma, a iako nisam od onih koji dramatično i iživcirano izlaze iz kina usred lošeg filma, znalo se dogoditi da zaspim. S nekima nastavim drugi dan, nekima se nemam volje vraćati. Srećom ili nesrećom, bio sam u kinu, a “Drvo života” je jedna takva savršena uspavanka da mi je došlo žao što je primjerice nisam pogledao doma i zaspao uz neke od onih divno prikazanih sličica koje traju u nedogled. Otprilike 140 minuta nade kako se sva uložena pažnja nekom filmu ipak možda može vratiti gledatelju. Pada mi odmah na pamet desetak filmova koji su vrludali, tražili moju pažnju i po sat vremena, ali ipak su nekako na kraju svojim pipcima uspjeli pronaći put, ne natjerati me da požalim što sam potratio dva sata svog života na nešto, dok sam istovremeno mogao nasumce žmirećki odabrati bilo koji uradak Bergmana ili Buñuela i ne bih pogriješio.
“Drvo života” je tek peti Malickov film a, kao i njegove prethodne uratke, kritičari su ga žurno svrstali u remek-djela moderne kinematografije, ovjenčali ga Zlatnom palmom u Cannesu, a ne bi iznenadilo da pobere i pokoju nominaciju na nadolazećim Oscarima. Ona za fotografiju bila bi opravdana. Istina je da nikad nisam bio Malickov fan i nije me uspio pridobiti nijednim svojim filmom, a “Drvo života” se sasvim fino uklopio u niz. Uzdiže se u neviđene visine, isto tako strmoglavo pada, a sve zbog očigledne pretjerane ambicije redatelja, želje da zagrize više no što može prožvakati. Pretenciozno ostvarenje bez glave i repa koje propovijeda o životu i smislu života na zaista iritantan, pa čak i prilično banalan način. Ono što frustrira je upravo osjećaj da je ovo mogao biti lijep i dirljiv film da je srezao najmanje četvrtinu onog što prikazuje i prebacio fokuse na neke druge detalje. Nameće emociju i priču koju ne uspijeva razraditi, postavlja ciljeve koje ne može ostvariti, neprestano posrće po putu, a uz sve to uspijeva ostaviti dojam goropadne samodopadnosti.
Zvjezdani faktor Brada Pitta ovdje zasigurno ne doprinosi filmu, koliko god svi u zadnje vrijeme hvalili svaki njegov i najmanji napredak i svaku njegovu ozbiljnu ulogu. Još uvijek imam problem prihvatiti ga kao išta više od prosječnog glumca, iako je nanizao već nekoliko hvaljenih uloga. Teško je skrenuti pažnju s činjenice da je to jedna od najvećih holivudskih zvijezda o kojoj žuti tisak izvještava svakodnevno i koja se eto sad baš možda rastaje, a možda i ne, i na momente je previše očigledna energija koju ulaže u to da se odmakne od svog statusa u namjeri da pokaže koliko je ozbiljan i predan glumac. To nažalost nerijetko poprima identičan oblik, pa u konačnici svojim ulogama ne donese ništa što već kod njega nismo vidjeli.
Njegova partnerica Jessica Chastain glumica je koja se pojavila skoro pa iznenada i niotkuda, a ima iza sebe već par velikih naslova u zadnjih pola godine. Uz “Drvo života” imali ste je prilike vidjeti i na nedavno održanom Zagrebačkom filmskom festivalu, u hvaljenom filmu “Take Shelter”, glumi u američkom hitu “The Help”, u novoj drami Johna Maddena “The Debt”, a tu su i nadolazeći “Texas Killing Fields”, te debitantski film Ralpha Fiennesa, “Coriolanus”. No toliko koliko je ona ostala suzdržana u svojoj izvedbi u filmu, toliko sam i ja ostao suzdržan prema njoj i njenoj pojavi. Nije me impresionirala, unatoč bučnim najavama poput next big thing u Hollywoodu. I da, eterična je, nenametljiva, ljupka i graciozna, ali sve su to njene prirodne karakteristike, sasvim neovisne o ovom filmu. U filmu je pak svedena na najobičniju figuru bez karaktera, prozirna, skoro nebitna za priču. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
