Drvored: Kad se spoje Balkan i can can nastane Balkankan

Za naziv glazbenog stila koji izvodi, mnogoljudni domaći bend Drvored odabrao je sintagmu kojom je makadonski redatelj Darko Mitrevski nazvao svoj film iz 2005. i za koji je nezaboravni soundtrack osmislio Kiril Džajkovski. Drvored su nevezano za to krenuli od iste ideje. Večeras u Tvornici kulture imaju svoj samostalni koncert, a o njihovom Balkankanu i još nekim stvarima svoje objašnjenje je za Ravno do dna dao član grupe Miran Bistričić

Drvored
Drvored

Svoj glazbeni stil prozvali ste Balkankan, možete li to pobliže objasniti? Koji su korijeni toga, u vašem slučaju, naravno?

Miran Bistričić: Mi kao ljudi imamo tendenciju žanrovski određivati stvari, a onda nekad bude čudno ako se svira nešto što direktno ne spada u neki od ‘dominantnih’ žanrova poput rocka ili sličnog, iako mi imamo i takve elemente. Balkankan je zapravo jedna spontana ideja da objasnimo svoj smijer, a da pritom ne nabrajamo što mi sve sviramo i koje instrumente imamo, iako ponekad ekipa shvati o kakvoj se glazbi radi tek kada kažemo da nas je devet u bendu. Isto tako imamo pjesme na francuskom i hrvatskom pa ta sintagma šljaka i u tom kontekstu. Kad se spoje Balkan i can can nastane Balkankan, ha, ha!

‘Ajmo šalu na stranu, puno je u vašem Balkankanu ska korijena, ima i Vještica, ima i Haustora, ima i Manu Chaoa i Gogol Bordela, mislim, koliko u svemu tome uistinu ima Balkana?

Miran Bistričić: A ima i klasike, šansone, valcera, world musica, balada, vidiš izabrao si samo ono što ti se sviđa i naravno tražiš poveznice i asocijacije kako bi objasnio nešto jer tako svi funkcioniramo. Ha, ha… Eto kad te sve asocijacije zbrojiš nastane Balkankan. Imponira nam kada nas usporede s nekim velikim bendom, ali nama je zdrav pristup taj da nije cilj zvučat kao netko nego zvučat drvoredski, a na to utječe hrpa elemenata, od ljudske kreativnosti i karaktera pa do glazbe koja nas je u životu obilježila i u krajnjoj liniji potakla da sviramo. Svako od nas ima svoj glazbeni put i u tome leži sva ljepota zajedničkog stvaranja. Ako uzmeš bilo koje druge ljude koji sviraju iste instrumente kao i mi i da ih staviš pod ime Drvored stvorili bi jednu sasvim drugačiju autorsku glazbu.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=1pWxFTwr7G8[/youtube]

Ako se ne varam, vaš harmonikaš je Francuz. Kako je došlo do suradnje? Kako je Francuz zalutao na Balkan?

Miran Bistričić: Naš najdrži francuz Fred je iz Liona, a u Hrvatsku je došao jer se zaljubio u Hrvaticu. Eto teorija da su Hrvatice prekrasne djevojke apsolutno u ovom slučaju drži vodu. Fred je od početka s nama, a njega je kao i sve nas okupio bubnjar Miha kada smo se prvi put svi našli jednog proljeća. On je u Francuskoj imao svoj bend i par albuma iza sebe i jako je kvalitetan glazbenik. Sa sobom je u bend donio jedan drugačiji pogled na glazbu, što je u svakom slučaju jedan veliki plus. Sada ga zezamo da je u prošlom životu bio Balkanac.

Mnogočlani ste bend, vjerujem da vam nije lako organizirati i probu, a kamo li koncert… Kako izlazite na kraj s tim problemima?

Miran Bistričić: Srećom volimo probe isto kako i koncerte jer na probama radimo pjesme i tu dolazi do improvizacija, hormonizacija i sličnih stvari koje na kraju pokažemo na koncertu. Volimo se igrat s instrumentima, a ponekad nas ne treba biti svih devetero na probi. Dosta često radimo u manjoj grupi od četiri ili pet, a rekao bih da je krajnja granica za normalan rad dvoje ljudi ha, ha. Naravno zna bit nekad zeznuto kad se treba oko nečeg dogovorit jer ponekad devetero ljudi ima devet ‘ispravnih’ mišljenja koja se međusobno kose, ali sve je to normalan proces teenagerskog odrastanja. Koncerte s druge strane ozbiljno shvaćamo tako da do sada nije bilo nikakvih ekscesa, čekamo prvi pa da možemo nazdraviti i u to ime.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=3EvDKablEQk[/youtube]

Pjesmu „Zanzibar“ započinjete stihom „Aj Karmela“, što je svakako jaka poveznica s Darkom Rundekom, no ta pjesma je postala simbol otpora protiv novog desničarskog ekstremizma u Hrvatskoj. U kakvoj korelaciji je tu vaša „Karmela“?

Miran Bistričić: „Aj Karmela“ je stara revolucionarana španjolska pjesma koju je Darko super otpjevao i vjerojatno u pravom trenutku, a zato i ima tu političku notu. Naš „Zanzibar“ je politički neopterećen, to je pjesma o nečem drugačijem, pa čak i u jednoj mjeri intimnom. Evo, otkrit ću ti da je to „Aj Karmela“ nastalo slučajno na jednj probi. Kad sam tek donio pjesmu na probu prve riječi su bile: „Karamela moja“ . Pa je netko čini mi se bubnuo: „Aj Karmela“ i tako smo to ostavili. U ovom slučaju jedino što nas s Darkom povezuje je to specifično ime… Ko zna kakve bi reakcije bile da smo stavili bilo koje drugo hrvatsko mainstream ime poput Ivana ili Marija? Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X