Dubioza kolektiv: Svaka revolucija je naša revolucija

Dubioza kolektiv uskoro će zasvirati u zagrebačkom Domu sportova, a povodom toga porazgovarali smo s Vedranom Mujagićem i Branom Jakubovićem.

Dubioza kolektiv: Recimo, radiš u banci i ne možeš otići tri mjeseca na odmor. Ne znam zbog čega bi ljudi što rade u bendu bili povlašteni, pa da rade tri mjeseca, a tri mjeseca se odmaraju. Jednostavno se time bavimo i treba raditi. (Foto: Tomislav Rosandić)

Na “Apsurdistanu” ste radili i s Hladnim pivom, a obradili ste s njima i Atheist Rapom pjesmu KUD Idijota. Kako je došlo do te pjesme i kakve ona veze ima s Hladnim pivom?

Brano: Ta pjesma ima jako puno veze s Hladnim pivom. Prije svega, ljudi iz Hladnog piva i Atheist Rapa su bili veliki prijatelj s Tustom. Većini članova našeg benda KUD Idijoti su bili idoli. Moja prva punk ploča nisu bili ni Pistolsi ni Clash nego Idijoti. To nije obrada, to je posveta svih nas najvećem punk bendu koji je gazio ovim prostorima.

Dubioza kolektiv je festivalski miljenik, a jedan od njih je i S.A.R.S. koji s vama zna često dijeliti festivalske pozornice. Jeste li razmišljali o suradnji s njima kao poetički relativno bliskom bendu?

Brano: Zajedno smo s njima svirali na jedno 150 koncerata. U principu mi pustimo da to nekako ide svojim tokom. Ne razmišljamo i ne biramo po pitanju gostiju što bi bilo pametno i s kim bi bilo dobro. Nekako se uvijek desi takva stvar, a to je ono što volimo zabilježiti i snimiti. Planiranje dobrog gosta nekako bi bilo podilaženje i to bi imalo estradni karakter.

Vedran: Bolje kad se stvari dese spontano.

Brano: Tako je. Tako je bilo s Dežulovićem i Lucićem. Radiš neku stvar i bude ti sve jasno; čuješ njih na tome, pa im onda to šalješ i oni ti to istom brzinom vrate pa još Predrag napiše onaj završni recital. E kad se to tako dogodi, onda sve sjedne na svoje, ali kad pokušavaš radi ovoga ili onoga raditi s nekim, onda to bude mučenje. Puno je bitnije kako nešto zvuči, nego tko je gost na pjesmi.

Ako se ne varam, ove godine slavite 10 godina Dubioze. Kako namjeravate proslaviti jubilej?

Brano: Ove godine nam je 10 godina, ali nećemo slaviti. Bila je lokalna sarajevska televizija 99 i kad su imali 10 godina televizije, sjetili su se godinu dana kasnije pa su onda slavili 11. godišnjicu. Možda i mi pričekamo 11. Bolji je fazon? Mislim, zbog čega? Ma ‘futave’ su te proslave…

Mislimo da smo zadržali početnu ideju oko koje se i formirao bend, a to je da ćemo pričati direktno, odnosno biti angažirani na socijalno-aktivističkom planu. Sve ostalo nam je bilo manje važno, odnosno u kojoj će se formi događati.'

Kako se vidite u ovih deset godina kao Dubioza iz 2003. i 2013.? Što se dogodilo u tom intervalu?

Vedran: Puno se stvari dogodi u 10 godina: šest albuma, jedan EP, stotine koncerata i nekako mislim da smo zadržali početnu ideju oko koje se i formirao bend, a to je da ćemo pričati direktno, odnosno biti angažirani na socijalno-aktivističkom planu. Sve ostalo nam je bilo manje važno, odnosno u kojoj će se formi događati. Onda je ta evolucija benda u zvuku i tekstovima bila rezultat toga što smo mi isprobavali različite načine kako neke poruke spakirati i prenijeti do ljudi. Vjerojatno se ta evolucija osjeća najviše kada preslušavaš albume od prvog do zadnjeg.

Brano: Zanimljivo je to učenje koje prolaziš u deset godina u oblasti, uslovno rečeno, marketinga: kako najbolje određenu poruku spakirati u formu koja će najbolje doći do ljudi i kako će je oni konzumirati, odnosno razumjeti na najjednostavniji način. Stvari o kojima pričamo znaju biti mač s dvije oštrice. Ukoliko su neke priče nespretno formulirane ljudi mogu steći dojam da im pametujete i govorite šta da rade i kako da misle.

Na koje se stvari to konkretno odnosi?

Brano: Ma nekako mislim da zadnji album dosta dobro komunicira sa ljudima. Shvatili smo da teške teme ne moraju imati tešku, turobnu ili agresivnu muziku kao podlogu. Ne mora se uvijek raditi o distorzijama koje paraju uši da bi agresivno progovorio o nekim stvarima. Ovaj smo put pokušali stvari napraviti obrnuto: pokušali smo napraviti vrlo precizne i oštre tekstove, a ispod staviti muziku koja tjera na ples. Htjeli smo napraviti taj eksperiment. To je neka vrsta kukavičjeg jajeta jer ljude privučeš energijom, muzikom, a ustvari im podvališ priče koje su za sve nas vrlo bitne.

Podvalili ste nam ili uvalili saksofon koji dominira aktualnim „Apsurdistanom“ i pogodili u sridu, razvalili…

Brano: Konačno smo našli saksofonista koji može dugoročno raditi, a super je. Odlično je „sjeo“ u bend, tako da njega peglamo i koristimo do krajnjih granica. Možda zato i izgleda natovareno saksofonom (smijeh). Ali to se i nama sviđa jer je to sada neki novi zvuk. Dosta smo zbog toga istraživali. Recimo, u Sarajevu nema puhača s kojima smo mogli raditi, pa smo bili zakinuti za takvo nešto. Igrom smo slučaja našli Marija koji živi u Beogradu, ali to dosta dobro funkcionira i na toj relaciji. Mislim da ćemo dobar dio tog zvuka zadržati i ubuduće. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X