Eivind Aarset i Jan Bang: Slijedimo onaj put gdje je energija!

Norveški gitarist Eivind Aarset i Jan Bang koji oblikuje live samplove nastupili su u dvorani Teatra ITD u sklopu 28. Zagrebačkog biennala 24. travnja 2015. Prije koncerta razgovarali smo s dvojicom umjetnika o jazzu, norveškoj sceni, Punkt festivalu i mnogim drugim zanimljivim temama.

Eivind Aarset i Jan Bang (Foto: Vedran Metelko)
Eivind Aarset i Jan Bang (Foto: Vedran Metelko)

Eivind Aarset jedan je od najznačajnijih predstavnika nove norveške improvizacijske scene. Surađivao je s umjetnicima kao Ray Charles, Dee Dee Bridgewater, Ute Lemper, Ketil Bjørnstad, Mike Mainieri, Arild Andersen, Abraham Laboriel, Dhafer Youssef i Django Bates kao i trubač Nils Petter Molvaer.

Jan Bang je producent poznat po radu na albumima i raznim projektima s umjetnicima kao Morten Harket, Sidsel Endresen, David Sylvian, Nils Petter Molvær, Arild Andersen, Bugge Wesseltoft, Arve Henriksen i Erik Honoré.

Njih dvojica zajedno čine projekt Dream Logic po njihovom istoimenom albumu iz 2012. (koji uključuje još i snimatelja Jana Erika Kongshauga) koji je pohvaljen i od kritike i od publike.

Što znači jazz, po vašem mišljenju?

Eivind Aarset: Teško mi je to reći. Ljudi obično misle različito kad govore o jazzu. Mislim da je u predodžbi mnogih jazz više usmjeren na neke akustične bandove s kontrabasom i specifičnom vrstom blues tonalnosti, kao što je klasični jazz pedesetih itd. No, ja nisam siguran bi li ovo što mi radimo mogao nazvati jazzom. Ta glazba je bazirana na improvizaciji, a i mi većim dijelom i nastupamo u jazz klubovima ili na jazz festivalima.

Dakle, za vas jazz je prije svega improvizacija?

Eivind Aarset: Da, ako bih ja tu glazbu koju radim uopće nazvao jazzom. Što se mene tiče ja slušam puno jazza, ali se nisam formirao kao jazz svirač u tom smislu. Nisam vrlo dobar u toj vrsti klasičnog jazza. Ja radim drugačije stvari.

Slušate i mnogo suvremenog jazza koji dolazi iz SAD-a i tome slično?

Eivind Aarset: Da, osobito gitariste. Jako mi se sviđa od američkih gitarista Nels Klein, slušam mnogo njegovih albuma kao i od drugih, kao npr. Flying Lotus, što nije baš jazz, ali je jako interesantno. On je nećak Alice Coltrane, ako sam u pravu. Mislim kako se mnogo zanimljivih stvari događa svugdje.

Skandinavski i američki pristup u stvaranju glazbe?

Eivind Aarset:Različit je pristup. Mislim, različit pristup od američkog. Potpuno se slažem s tim. Ja bih rekao za moju generaciju i za mene samog. To ima puno veze s generacijom koja je bila prije nas, s ranim ECM glazbenicima kao Arildom Anderssenon, Jonom Christiansenom, Janom Garbarekom, Terjeom Rypdalom. Ljudi koji imaju različit glazbeni jezik i još su uspješni, štoviše oni su najuspješniji norveški jazz glazbenici. U to vrijeme, znate, oni su djelovali izvan Norveške sa svojom glazbom i održavali nastupe. To je moguće – raditi nešto različito.

Vaš zvuk me katkad podsjeća na glazbu Bliskog Istoka i tu tradiciju, posebno u izgradnji melodije, to je namjerno tako ili više nekako intuitivno?

Eivind Aarset:To je intuitivno, bez ikakve pretenzije. Ja slušam mnogo turske glazbe, ali ne znam kako svirati tursku glazbu. Stoga, to je više kao ukus ili tako nešto. Poštujem tradiciju, i ne bih se usudio ni nazvati to što radim čak ni turski, ali postoji na neki način inspiracija tim zvukom, npr. turskim načinom sviranja klarineta, npr. Hüsnüa Şenlendiricia ili sviranje gitare Erkana Oğura ili Jivana Gasparyana na flauti. Slušam to i volim, ali ničim se od toga nisam studijski bavio.

Eivind Aarset i Jan Bang (Foto: Vedran Metelko)
Eivind Aarset i Jan Bang (Foto: Vedran Metelko)

Što znači Dream Logic?

Eivind Aarset: To je iz knjige Davida Lyncha. On razumije to kao neku vrstu, ne bih rekao metode rada, ali opisuje njegov pristup, kako ja razumijem. Nisam siguran jesam li to razumio ispravno, ali radi se o logici koju možete iskusiti kada spavate i sanjate. Prihvaćate da se događaju posve neobične stvari, kao npr. da jedna osoba postaje drugom, ide se iz jedne sobe u drugu, itd. Način na koji smo Jan i ja radili ovaj album je vrlo intuitivan. Jan je npr. predložio da sviram solo s jednom vrstom zvuka i tada to može postati osnova za pjesmu kojoj se dodaju još i drugi slojevi. To je pristup koji je koincidentan, i kako nam se što svidi to i zadržimo. A u tim neobičnim oblicima događaju se i neobične (glazbene) forme. Slažeš li se? (Obraća se Janu Bangu).

Jan Bang: (smijeh) Album je napravljen uistinu prilično brzo. Eivind je došao u moj studio u Kristiansandu u Norveškoj, u južnoj Norveškoj. I mi smo imali, čini mi se četiri sessiona ili tako nekako u tri dana. Općenito, kad radimo zajedno, ja pustim da on svira, i možda predložim neke stvari. Ja nešto programiram i tada Eivind reagira na to, ili Eivind donosi još nešto na stol što je pripremio prije. Mi uistinu nemamo neki specifični način rada. Projekt je više traženje različitih ulaza u to što na neki način postaje „Dream logic“ projekt.

Takav pristup je postojao i prije ili je otpočeo kada ste počeli raditi zajedno?

Eivind Aarset: Raniji albumi bili su više „logički“, jer sam imao kompozicije, s temom, kontrastom i onda to već ide nekamo, znate. Bilo je osvježenje napustiti takav način rada. O.k. mi počinjemo ovdje i možemo ići negdje drugdje… štogod. To je prolazilo kroz različite kompozicijske pristupe. Uistinu mi se sviđa takav način rada.

Neki od vaših projekata imaju dva bubnjara. I vi ste bili nedavno u Sarajevu s njima. To je vrlo zanimljiva i rijetka kombinacija instrumenata.

Eivind Aarset: Takav način rada ima dugu povijest. Ja surađujem s bubnjarom Wetleom Holteom još od 1998, ili 1999. Kada sam počeo raditi s bendom, upotrebljavali smo sekvencere i računala i sva ta ‘tipkanja’, i tada sam se umorio od toga, a i Welte je bio umoran od toga. Osjećao sam da sviranje s tim ritmičkim stvarima, znate, ograničava slobodu na pozornici. Ograničava dinamiku, jer je potrebno to čuti, i također mora se misliti o pritiskanju raznih kontrolnih gumbića kad se tako radi. Tako, bilo je lijepo samo svirati, svirati bez toga. I tada je on predložio njegovog prijatelja Erlanda Dahlena. Zadržao se zvuk perkusija i to je bilo jako dobro. Oni su stari prijatelji i dobro se razumiju i komuniciraju međusobno vrlo lako. Bilo je vrlo zabavno svirati zajedno. Volim taj zvuk jer su obojica svirala i druge instrumente kao npr. male žičane instrumente, koje su imali u svom setu, te su time stvarali i tonalne dionice. Stoga, mislim da je to proširilo sastav na lijep način. I također, izvođenje materijala s Dream Logica, bilo je vrlo zdravo za grupu, jer su reinterpretirali na akustičan način ono što je prije bilo elektronski programirano, ponekad čineći to na svoj osebujan način. To je proširilo mogućnosti benda. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X