Norveški gitarist Eivind Aarset i Jan Bang koji oblikuje live samplove nastupili su u dvorani Teatra ITD u sklopu 28. Zagrebačkog biennala 24. travnja 2015. Prije koncerta razgovarali smo s dvojicom umjetnika o jazzu, norveškoj sceni, Punkt festivalu i mnogim drugim zanimljivim temama.
Kada planirate neki novi projekt, razmišljate više o zvukovima instrumenata ili o ljudima koji ih sviraju?
Eivind Aarset: Ja razmišljam apsolutno o ljudima i o zvukovima koji oni donose… Ne znam… A ti? (obraća se Jan Bangu)
Jan Bang: Dobro, bilo je to vrlo lako u Dream Logicu… (smijeh). Mislim da je na neki način socijalni aspekt sve važniji što si stariji. I tvoj interes kao producent ili kao umjetnik neće više biti suradnja sa session sviračima nego rad sa nekim tko ima specifičan zvuk. Tako to postaje osobna stvar. I ta osoba je vrlo povezana sa zvukom, koju ta osoba predstavlja. I to je sve više i više tako da mi stojimo iza određenih stvari i da ljudi predstavljaju neku vrstu estetike. I to je ono što smo poslije. Pretpostavljam da je to možda različit pristup od onog prije u kojem si razmišljao: „ O.k. želim basistu, trebam bubnjara, trebam dva bubnjara. Tko je na tržištu? Tko je dobar? Ova osoba može to, ali ako ova osoba to ne može, uvijek netko postoji tko može to napraviti.“ Mislim da si u svom radu vrlo određen dvijema stvarima: prvo; koji glazbenici će biti uključeni i drugo; koja vrsta glazbenika će biti uključena u tvoju glazbu. I to je na neki način isto tako i sredstvo komponiranja. Miles Davis je to radio također, upravo birajući prave glazbenike. I nije ih pustio da probaju, nego ih je pustio da probaju na pozornici. To je novi pristup.
Zašto je album Dream Logic objavljen za ECM etiketu, a ne za Jazzland Recording?
Eivind Aarset: To je zato što sam dobio ponudu iz ECM-a da snimim za njih ploču. Razgovarao sam s ljudima iz Jazzlanda i njima je to bilo u redu. Već sam snimio nekoliko albuma na Jazzlandu i znam više-manje što se može očekivati od tog tržišta, stoga mi je bilo zanimljvio vidjeti kako će to funkcionirati s ECM-om.
Je li Manfred Eicher nekako bio uključen u snimanje?
Eivind Aarset: Ne, on je došao na kraju, poslušao je snimak i rekao je da mu se sve sviđa, i da želi to izdati, ali je želio da se na jednoj stvari napravi drugi miks. Isto tako imao je neke vrlo dobre sugestije za poredak stvari. No, nas obojica, Jan i ja smo radili dosta s Manfredom u više live snimanja, posebno kao što je live u studiju, za album koji će izaći slijedeće godine s Tigranom Hamasyanom, Arveom Henriksenom, Janom Bangom i sa mnom. To je bilo stvarno lijepo iskustvo s Manfedom kao producentom. To je bilo prvi put da sam radio s njim kao producentom i bilo je to vrlo lijepo iskustvo.
Da, evo suradnja s Tigranom Hamasyanom opet priziva na tu povezanost s istočnim zvukom. Možete li nam reći nešto o poznatom Punkt festivalu?
Jan Bang: Htio bih samo komentirati jednu stvar s obzirom na ono što ste rekli u vezi Tigrana i neke vrste istočnih utjecaja. Mislim, da Tigranovo sviranje, na neki način me podsjeća, mislim on predstavlja armenijsku kulturu, ali me isto tako podsjeća na Edwarda Griega. Jer postoje neka djela Edwarda Griega koja su na neki način pod istočnim utjecajem, i koja su već dugo vremena u norveškoj kulturi, u norveškoj glazbi. Postoji referenca u (glazbenom obliku) arabeski. Mislim da čak od klasične glazbe od prije 100 godina, postoji neka veza, od skladatelja koji su radili s tom specifičnom metodom, i to nije bilo, naravno samo u Norveškoj. Bio je Ravel, Debussy i svi su oni bili pod utjecajem Edwarda Griega. Sve do Listza i Griega postoji neka vrsta linije u tome.
Što se tiče Punkt festivala, on je počeo 2005. Ideja je došla 2002. Izgradila se na neki način na live samplingu, koji ja radim još od sredine 90-ih, zajedno s Eivindom i mnogo drugih umjetnika koji su okupljeni oko labela Jazzland, kao i drugih. To je na neki način postavljanje (glazbenog) studija na pozornicu semplirajući druge ljude. 2002., zajedno s mojim starim prijateljem Ericom Honoréom, razmišljao sam o ideji sempliranja različitih glazbenika na pozornici. Mi možemo sve semplirati i preraditi čitav koncert. To je bila početna točka za Punkt. Projekt se financijski mogao realizirati u 2005., i bilo je posve prirodno pozvati sve glazbenike s kojima smo radili toliko godina: Eivinda, Buggea (Wesselhofta), Nilsa Petera (Molvaera), Arvea (Henriksena), Sidsel Endressen, Auduna Kleivea, Christiana Wallumrøda, i sve te ljude. Od tada se festival postupno počeo razvijati. Bukirali smo za festival na jedan organski način i to tako da bismo postupno uključivali u festival, umjesto da se traže ‘oglasne stranice’ da bi se vidjelo: „Tko je na turneji? Imam ovog ili onog slobodnog. Želim ovog ili onog …„ itd. Izgleda da se taj način razmišljanja, koji je više bio kao gradnja, vrlo polagana, dokazao kao dobar način rada. To je način neprofitnog biznisa. Kao npr. „zaklada“. I mi smo putovali s tim projektom u različite zemlje.
Znači, to je međunarodno prepoznat festival?
Jan Bang: Da, jest. Prošli tjedan smo bili u Parizu, Pragu i u Brnu. Planiramo opet to napraviti u Londonu. Uistinu, ide se na različita mjesta. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
