Norveški gitarist Eivind Aarset i Jan Bang koji oblikuje live samplove nastupili su u dvorani Teatra ITD u sklopu 28. Zagrebačkog biennala 24. travnja 2015. Prije koncerta razgovarali smo s dvojicom umjetnika o jazzu, norveškoj sceni, Punkt festivalu i mnogim drugim zanimljivim temama.
Uključujeti li pri tom i lokalne glazbenike u to? Možda bismo Punkt mogli napraviti ovdje u Zagrebu?
Jan Bang: Da. Mislim da nam je lijepo odlaziti na različita mjesta, otkrivati što se događa na lokalnoj sceni i učiniti obitelj većom.
Kakve su vaše preporuke lokalnoj glazbenoj zajednici?
Jan Bang: Prvo, mi smo oduvijek nastupali po Europi. Europa je uvijek bila tržište za norveške glazbenike. I vrlo je rijetko da mi sviramo u Norveškoj, to nije tipično za nas, mi uvijek idemo van. To je tako s tržištem. Dakle, Punkt festival je na neki način put da se vratimo nazad. Da pokažemo lokalnoj zajednici kakav imamo položaj na međunarodnoj sceni. To je bio način da se vratimo u Norvešku. I opet, nastala je situacija da taj koncept opet ide na put kroz Europu. Ali, to je nesebična vrsta koncepta. Usudio bih se reći da je to jedna vrsta neambicioznog projekta. Ideja je da se pronađe neki novi način stvaranja glazbe. Dakle, glazba stoji na prvom mjestu. I da bi se stvorila nova glazba, treba probati postaviti zajedno glazbenike iz različitih područja, iz različitih mjesta, da bi se pronašle nove kombinacije i koncerti, remiksi i isto tako kombinacije ovih. Stoga, osnovano na tome što je na programu i koga stavljaš zajedno u remiks, to bi moglo stvoriti glazbu.
Eivind Aarset: Ja bih htio dodati također nešto. Projekt kao Punkt, i također izdavačke kuće kao Buggie i njegov Jazzland, jako su važne. I kao što je Jan rekao, to nije sebični projekt nego način umjetničke izgradnje za sve. To je više vidljivo s vanjske strane nego da samo jedna osoba kaže: „Imam projekt!“ Znate, to je cijelo okruženje, gdje se rade povezane stvari i to nas vraća na vaše pitanje. Projekt, kao ovaj, je zajednica koja ima zajedničke estetske ideje, to je tako kako mi radimo tu, i ona je sposobna na taj način komunicirati i sa širom publikom izvana, umjesto da se to pokušava preko pojedinaca.
Ovaj pristup, gdje se radi o kolektivnoj improvizaciji, ovaj način prezentacije je dobar i za glazbenu izgradnju. Zar ne?
Eivind Aarset: Mislim da je tako, jer kad se srećemo na Punkt festivalu, to govorim za sebe, primam ideje nečega što drugi rade, i pomislim: „Ej, to je moguće!“ , – nešto kao umjetnička razmjena ideja i sve to čini stvar puno jačom.
Vas dvojica ste bili prije dosta uključeni i u pop glazbu, a sada se više bavite eksperimentalnom glazbom, da tako kažem. Kako su povezane te dvije smjernice, na prvi pogled različite, u glazbenom smislu, a i u poslovnom?
Eivind Aarset: Što se mene tiče, to se ne odvaja svjesno, to je kao postupni razvoj. I sam sam oduvijek volio pop glazbu. I nije da sam protiv nje, ili tako nešto, nego samo sam našao svoj vlastiti način kako da radim, i osjećam se sretnije, možda. (Smijeh)
Jan Bang: Raspravljali smo o tome, prilično često i od samog početka otkad smo počeli svirati zajedno. I slažem se da treba samo slijediti svoje srce i slijediti sebe samog tamo gdje je energija. Štogod osjećaš da je zanimljivo – otiđi tamo, čak i u trenutku kada to izgleda besmisleno. Ako to izgleda kao: „Oh.. to je jako težak put, ima puno prepreka..“ nema veze, ti samo slijedi gdje je energija, i gdje si ti i gdje je tvoj fokus, jer tamo su uvijek otvorena vrata u drugu sobu, u drugi zanimljiv prostor, umjesto da samo tražiš pronaći svoj vlastiti glas, i da se zalijepiš na to. „To sam ja!“ (smijeh). Ja ne vjerujem u to. Mi smo svi ljudska bića, razvijamo se i u odnosima s kolegama glazbenicima, s društvom ili s našim obiteljima. To je sve u protjecanju, i mislim da ideje kao i kreativnost funkcioniraju tako. I ako ih pokušavaš nasilno zaustaviti, onda će i nestati. Samo treba prihvatiti da su stvari uvijek u kretanju, sve je u protjecanju i onda vidjeti gdje je energija.. „Oh, tamo je!“
Kakva su vam iskustva s publikom?
Eivind Aarset: U većini slučajeva ja sam stvarno sretan u susretima s publikom i to što dolaze slušati i što su zainteresirani za ono što mi radimo, to je fantastično, to je privilegija. No, ponekad je to i teško u poslovnom smislu. Tako stoje stvari. Zahvalan sam za svaki put kad sviram, a da ljudi tamo dođu. To je jako lijepo.
Vidio sam na Youtubeu video iz vašeg koncerta u Damasku, vidjelo se da je publika vrlo pažljiva i posvećena?
Eivind Aarset: Imam vrlo lijepa sjećanja na to putovanje. Sreli smo mnogo mladih ljudi koji su bili vrlo zainteresirani za to što mi radimo. I strašno je to što se sada tamo događa. Dobio sam mail od jednog od njih, uspio je pobjeći, i bio je u zatvoru, i mučili su ga… sada se nalazi izvan Sirije. To je naravno, različita kultura, ali u razgovoru s tim ljudima, način na koji su usmjereni ka svemu, isto je kao da razgovarate s njima ili s nekima u Njemačkoji ili gdjegod.
Što ćete svirati večeras? Intuitivno ili teoretski?
Eivind Aarset: Definitivno intuitivno (smijeh). Bit će to improvizacija s našim glazbenim vokabularom.
Znači, to je nepripremljen materijal? Posve?
Jan Bang: Mi ne radimo set liste. Mi samo otvorimo, da vidimo što se događa, da vidimo gdje nas to vodi, i tada možemo doći na neki već nam znani teritorij ili može biti nešto posve novo. Ali uvijek je intuitivno, kao pecanje u mraku.
Kako ćete onda riješiti autorska prava?
Jan Bang: To je filozofsko pitanje, uistinu. Jer, to je kad iskusiš to, mislim poslovno i kreativno, vjerovati nadahnuću i vjerovati svojim instinktima. Mislim, uopćeno, to je također i način planiranja, ne imati jako duge planove ili sl., ali da vidiš, zatim da vjeruješ svojem tijelu, da naučiš vjerovati kako se osjećaš, i što ti nadahnuće kaže. Mislim da je to mnogo zanimljiviji način na koji pristupaš svojem vlastitom životu, a također i svojoj glazbi. Jer, mi imamo već toliko informacija. Mnogo toga znam, jer smo svirali toliko puta zajedno, tako da imamo jedan osjećaj za ono što je moguće, i to je također razlog zašto je toliko važno i isto tako i zanimljivo ne imati sve jako dobro isplanirano. Jer to su male, sitne sobe i nama je vrlo interesantno ući u njih. I tamo su uvijek događa nešto novo. Bilo da mi radimo u studiju, kao što smo upravo imali session s Davidom Sylvianom gdje su se dogodile posve nove stvari. Nikad nisam čuo Eivinda da svira na taj način. To je kao konverzacija, nije li tako? Nas dvojica možemo razgovarati i onda Eivind dodaje nešto u razgovor, i iznenada, ona se širi, odlazi u druge teritorije i druga značenja. Mislim, uvijek je interesantno svirati s Eivindom. On je uvijek fokusiran i nadam se da ću i ja biti večeras jednako fokusiran kao i on! (Smijeh).