Embassy 516 ‘ Correlation’ – shoegaze dubrovačkih zidina

Dubrovačka grupa u kojoj djeluje pjevač i gitarist Žarko Dragojević objavila je nakon šest godina svoj drugi studijski album.

  • 11
    Shares
Embassy 516 ‘Correlation’

Svoj debitantski album „Surveillance of the Environment“ grupa Embassy 516 objavila je 2012. godine, da bi svega šest mjeseci nakon krenula u objavu DVD-a „Transition Of The Environment“. Po tadašnjim, njihovim riječima, ova dubrovačka shoegaze grupa koji i dan danas predvodi pjevač i gitarist Žarko Dragojević, tada se ukazala u „glazbenom aranžmanu gotovo radikalno drukčijem od onog predstavljenog u svibnju 2012. Embassy 516 remiksirali su sami sebe i iz komornijeg i težeg progresivnog zvuka uskočili u melodičniji i energičniji modus fokusiraniji na elektronički izričaj.“ Dakako ako se fokusiramo na ovo posljednje; „melodičniji i energičniji modus fokusiraniji na elektronički izričaj“ dobili smo formulu novog albuma „Correlation“, također objavljenog za Geenger Records, ovog puta i na vinilnom formatu.

Također, ako je album „Surveillance of the Environment“ nosio u sebi notu promatranja svijeta oko sebe i izvođenje osebujnih osobnih zaključaka, album „Correlation“ je pak album pun tmurnih nagovještaja, a time i album koji tekstualno dublje poseže za onim ljudskim i to pročišćenim na osnovne emocije (jer za krive emocije više nemamo vremena za bacanje).

Nosi to već uvodna „In Medias Res“ u kojoj Embassy 516 to podvlače stihovima: „Pray for what you pray / Loe the one you love.“ Dakle, grupa igra na formulu kontrasta. Ništa novo, no u rukama ovih Dubrovčana, to je dobro iskorišteno. Pojam shoegazea tako rastežu do popičnosti, onkraj sanjive depresivnosti i eha isprepletenosti mnogih gitarskih pedala, gotovo da više koketiraju s proto-industrialom i britanskim dark rock elementima sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća, a ni prog im nije srcu stran, što se već može čuti u „Retained Mode“koja dolazi druga po redu. Dobro je to u smislu što Embassy 516 ne pate od eventualnog kopiranja i modificiranja onog što su radili njihovi heroji poput My Bloody Valentine, Slowdive, Ride itd, već rade širu sliku, tako da i potpisnik ovih redaka u jednoj „Ghosts“, recimo prije čuje utjecaje ranih radova Raznorovih Nine Inch Nailsa, nego bilo što drugo iz shoegaze spektra, a opet upravo „Solitude Signal“, koja dolazi nakon „Ghosts“ tu pročišćuje stvar u korist shoegazea, čisto da stvari ne odu predaleko na ‘krivi put’.

„Tajni dubrovački kod“ nosi pjesma „Libertas“ (s daškom zvuka Placeba) koja ujedno zatvara prvu stranu vinila, a „tajni“ iz razloga jer valjda samo Dubrovčani mogu dešifrirati tekst koji govori o Golemovom srcu rastrganom u tisuće komadića i sinovima koji će se opet uzdignuti na najvišoj gradskoj zidini. Zanimljiv pomak u zvuku donosi učešće saksofonista Ivana Bonačića na „Phasmid“ koja otvara drugu stranu, što ujedno dolazi i kao jače sidrište za duh & zvuk osamdesetih i devedesetih koji se, pored nedvojbenog učešća elektroničkih zvukova, ipak nameće kao primarni na ovom albumu.

B strana vinila donosi i „The Limpid Light“, prijeko potrebnu baladu kakva je trebala ovom albumu i puno ranije, kao što zvučnu širinu na njoj pruža gostujući klavirist Marko Gospodnetić, a potom zaokruživanje albumske priče solidno ‘odrađuju’ „Eclectic“ i „X Changing“, koje su samo još jedan dokaz u nizu da dubrovačke zidine kriju hvalevrijedan domaći shoegaze zvuk.

Ocjena: 8/10

(Geenger Records, 2018.)

  • 11
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh