Predstavljanje posebne edicije koje bilježi žive festivalske snimke s (drugog!) najstarijeg jazz festivala na svijetu, započinjemo diskom Eric Revis Quarteta, ‘Parallax’. Drugi najstariji je nijedan drugi do li Ljubljanskog džez festivala, a zajednički prijegor producentske sinergije u ovaj projekt ulaže izdavačka kuća Clean Feed iz Lisabona. Bendlider ne bi trebao biti nepoznat, riječ je o čuvaru donjeg registra Branford Marsallis Quarteta koji svira i na čuvenom DVD-u ‘Coltrane’s A Love Supreme Live in Amsterdam’ iz 2004. godine.
Među snimkama antologijskih jazz izdanja, Ljubljanski je jazz festival više nego uspješno prošao, ne zaboravimo nikako snimku „Dark to Themselves“ Cecil Taylor Unit iz 1976., koju objavljuje njemački izdavač Enja. Anthony Braxton je 2001. godine na Leo Records objavio „Composition N. 169 + (186 + 206 + 214)“ za saksofonski kvartet uz Komorni orkestar Slovenske radiotelevizije.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=kWZvm7dD3XM[/youtube]
46-godišnji Eric Revis objavio je svega jedan bendliderski album i to gotovo prije deset godina. Riječ je o ‘The Tales of the Stuttering Mime’, kojeg All About Jazz opisuje kao „spoj straight-ahead jazza sa snažnom funk-fuzijom kojom je protutnjala horda posebnih gostiju“. Novi je disk kolektivna improvizacija sa snažnim tematskim materijalom čija snaga ne jenjava otpočetka do kraja, pogotovo što je riječ o live-izdanju. Međutim, ono što ispada iz okvira zapravo je Vandermarkovo gostovanje u kvartetu čije tri strane, pored Revisa drže glazbenici koji su si i prst i nokat, Nasheet Waits, bubnjar, te Jason Moran, klavirist.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=DxRjsw93Ojs[/youtube]
To već po defaultu znači da će u glazbi kvarteta biti podosta groovea, što u biti i jest Vandermarkov teren, iako ne toliko često posjećen, budući da je izgradio status svirajući u bendovima bez klavira ili gitare. Jason Moran uistinu je jedan od mladih glazbenika za kojeg se ne može reći da bi ispao iz nečije košare, iako u pravom smislu riječi jest. Njegov pijanizam je neupitan, baš kao i raspojasani humor kojim je mogao osvojiti i publiku VIP Zagreb Jazz Festivala puštavši tijekom nastupa razne pjesmuljke sa svog diktafona. Nasheet Waits sin je, pak, slavnog bubnjara Freddieja Waitsa koji je skončao dok mu je sin još bio dječarac, a njegove su pozicije u proteklom desetljeću bile u uspješnom i kreativnom bendu Bandwagon.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=M0SBayuWdOo[/youtube]
Iako ova svirka nije pod mus nekakav free, nije baš ni čisti modern, nego se nalazi negdje između u neodredivom kozmosu koji su izvorni glazbenici znali prozvati „The Abstract Truth“. Već sama činjenica da su 13 skladbi smještene u 55 minuta privući će širu publiku, s obzirom na koncentraciju energija koja je utjecala na konciznost razrade ideja, što ne treba potcijeniti. Ali kako je već navedeno, ovo je vrlo ‘gust’ album koji je zaslužio da ne bude samo iznimka u diskografiji svojih sudionika.
Ocjena: 8/10
(Clean Feed/Ljubljana Jazz Series, 2012.)
Vid Jeraj nedjeljom od 22:00 do 24:00 sati uređuje i vodi emisiju ‘Slušna obmana’ na Radiju 808.