Branko Bogunović Piff (20. stoljeće) – lijevi kut – muzičar, gitarist, svirao od Drugog Načina do pratećih bandi kojekome, nema kome nije, surađuje s Antom Perkovićem na radio emisijama HR. Ima 2195 friendova na Facebooku. Anđelo Jurkas (21. stoljeće) – desni kut – pisac, storyteller, mužikaš, jezik, ponekad i mozak, objavljuje albume i knjige i zanemaruje brige. Ima 2125 friendova na Facebooku.
INTRO:
Šalje čitatelj i novinar Josip Jagić primjedbu i prijedlog za jedan panel. Pita se: “zašto kod nas nema politički angažiranih bendova osim Tonsona…”. I fakat.
PRVA RUNDA:
Jurkas: Zbilja. Ima li u nas i na širem prostoru regije ex Juge izvođača koji propituju i grizu na tim nekim društveno angažiranim osnovama, mimo iznimki koje potvrde pravilo? Damir Avdić je onaj koji grize i ujeda, one je tempirani bombaš. Eno reperi su brbljali. Edo je Maajka znao pričati, Frenkie ga prati, pa Sale od TBF-a to lucidno zamota, El Bahattee je kresao po spisku. Hladno Pivo cimne na šaljiv način umota ironiju u celofan, Zabranjeno pušenje i Prljavo kazalište sa svojih vidika ponekad budu osvrnuti na situaciju. Damir Avdić je tempirani bombaš. Ali bazno je danas otupila oštrica političkih angažiranih izvojalaca. Nema im Đonija više, namig. Nešto Stillness spominju na tom tragu, pa onaj fini off projekt Golem, međutim, sve to izgleda kao mirenje savjesti obzirom da je glazba ne samo na ovim prostorima odavna izgubila snagu, ako ju je ikad i imala, da ukazuje na društvene falinge i da pomiče nešto u smjeru pomicanja mase na način kako bi to radili Dylan, Clash, Springsteen, Rage Against The Machine i slični ljevoruki ili liberalni glasnogovornici.
Kod nas s te strane jedini ozbiljni posao radi MP Thompson, izuzmemo li i ne smatramo li politički angažiranim Ninu Badrić, Severinu, Lanu Jurčević i ine estradne prvakinje i prvake kad im HDZ ili druga kratica uplati iznos za nastup na predizbornim skupovima, s tim da će većina njih reći da ne nastupaju za opciju nego honorar. Right. Jebemo se, ali ne vodimo ljubav. Ili tako nekako. Ili heroj slavuj Žak Hudex s onom genijalnom dance uspješnicom “HDZ zna”. To je vrh političke angažiranosti i lucidnosti kod nas. I kod nas je u glazbi politička desnica sa samo jednim istaknutim i medijski praćenim predstavnikom zgromila sve ove, kakti, vani popularne liberlano ljevičarske legende.
Bogunović: Koja vražja politička angažiranost kad si sveden na borbu za preživljavanje? Kreatori naših sudbina su nam pametno dozirali prostor djelovanja, imaš taman prostora da pokupiš mrvice, a za to potrošiš toliko snage da ti je navečer jedina misao idem leć’ i ohanut. Smješno je da je u vrijeme grube diktature bilo prostora za angažiranost, a danas kad smo najzad slobodni (!), nema nekih ozbiljnih pokušaja ili ima, a ja ne znam za njih, što možda govori da su današnji načini gušenja angažiranosti, suptilniji u smislu, imaš dozvolu da se dereš kao govornici u Hyde Parku, al’ to nikog ne zanima, jer su svi zaokupljeni borbom za preživljavanje. Estradna angažiranost mi je uvjek bila više fake (kad Sting krene palamudid o Amazoni dodje mi da …), jedina prava priča je kad se skupi lova (Live Aid) i direktno odnese, a ne ono M.Jackson foliranje tipa “We are the world”, pa se šoraju ‘ko bu od umjetnika stajal u prvom redu, bliže kameri i ‘ko bu imal dužu pjevačku rolu. Sjećam se El Bahattea kako je shvatio nakon onog Porina da je angažiranost na Estradi uvjerljiva ‘ko i Baretovo proživljavanje svoje uloge mučenika. Ne precjenjujmo ulogu vanjskih ratnika (Springsteen, Dylan..) ipak je to sam celofan, kad se probiješ do mjesta u prvoj ligi, oštrica otupljuje u skladu sa estradnim rejtingom. Stvarni aktivisti su oni mladi ljudi što izlaze na ulicu, a ne naši slavujčeki.
DRUGA RUNDA:
Jurkas: ‘Ko izlazi na ulice? Gdje? To postoji u Rvackoj? Jel glazbena revolucija sjedit u kafiću i srat “kako nam je svima teško?”. Ma ljudi su se pripametili, skužili, da nema vajde pa ne guraju više onaj Sizifov kamen uzbrdo. Čemu, jebote, pisat politički nekorektne pjesme ili ukazivat kako je sistem i politika u onom organu kad je to toliko očito da nije inspirativno. Plus ne pomiče ništa. Brat Bahati je na vrijeme otišao na web, a sad u neke čokolaterija spike. Skužio sistem, pametan lik, nema S/M porive da dozvoli da ga se jebe za sitnu lovu. Još bokte kad je Edo funkao “Jebo Vladu” ta se ista Vlada smijala tome i dio njih plesao na njegovom koncertu u Domu sportova u Zagrebu. De zamisli veće ironije? Najpopularniji tada izvođač u zemlji te jebe, a ti se smiješ i još plešeš na tu stvar. Nuff said. A današnje hipermlade i teenage generacije više nisu nezadovoljne. Jebe im se. Ako nemaju bogate starce pa nemaju love, opet imaju mobitele i kompjutere. Šta im, kog vraga, trebaju ulica i nemiri? Radije na Red Tube pa vježbat dešnjake i ljevake. Ili ako su studenti, ti se jedino znaju pobunit kad im je salata prestara u menzi, ili tvrdo tijesto skoreno od pizze, za drugo ih ne žulja. Tako je mimo glazbe, a direktnom refleksijom onda i u glazbi. Kompjuteri i Facebook su pojeli potrebu za društvenim angažmanom. Ovi koji vjeruju u teorije zavjera i urote bi svašta lijepoga mogli razviti na tu temu, namig.
Bogunović: Opet si sve rekao, nemam potrebu da ti oponiram. Kako je je Video Killed Radio Star, tako je FB kanalizirao svaku potrebu za angažmanom. Salonski revolucionari su dobili idealno sredstvo za ispisivanje parola i priča tu završava. I mi smo sudionici pražnjenja ljutnje, pa mi i ovaj dijalog izgleda kao sam sebi svrha.
TREĆA RUNDA/PUNCHLINES:
Jurkas: Zašto bit društveno angažiran u društvu blagostanja jednako je retorički kao pitat se zašto bit glazbeno angažiran u društvu sranja, kad ionako nikog nije briga ni za glazbu ni za angažman. Bolje se i radije angažirat oko performansi u krevetima nego na ulicama…
Bogunović: Sve u vezi društvenog angažmana u glazbi mi zvuči suvišno kad se vratim doma nakon koncerta Artura Sandovala ispunjen mogućim i nemogućim tonovima i ritmovima i shvatim da se čovjek za svoji slobodu izborio glazbom. Kad mi neki društveno osvješten glazbenik bude svirao kao Arturo onda ću mu vjerovati…
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
