Piff versus Jurkas: Odi na Zrće da te naprće

Branko Bogunović Piff (20. stoljeće) – lijevi kut – muzičar, gitarist, svirao od Drugog Načina do pratećih bandi kojekome, nema kome nije, surađuje s Antom Perkovićem na radio emisijama HR. Ima 2195 friendova na Facebooku. Anđelo Jurkas (21. stoljeće) – desni kut – pisac, storyteller, mužikaš, jezik, ponekad i mozak, objavljuje albume i knjige i zanemaruje brige. Ima 2125 friendova na Facebooku.

Branko Bogunović Piff i Anđelo Jurkas

INTRO:

Ljetna shema. Turista upola manje po cijeloj dužini Jadrana, samo Zrće ‘ubija’ – i dalje. Od šanka do šanka ni naznake rocka ni traga punka, ali se zato prostrlo tuc-tuc, pumpa-pumpa glazbe koliko dušan i dušanka požele.

PRVA RUNDA:

Jurkas: Ta ideja zabave i godišnjeg odmora u polubazenčićima do gležnja, na kakti fensi plažama, biti izložen onoj ravnoj, neseksi plesnoj tumpa cumpa glazbi, biti okružen plastificiranim bikini zonama koje drže koktelčiće i mužjacima s lančićima, pločicama, sunčanim očalama i tetovažama kako se mjerkaju i zajednički prće usne, poziraju i kurče bez reda, razmjera i logike, ali glavno da je tabla mjesta Zrće. Ideja kopanja rudnika na + 40 mi se čini boljom zabavom nego biti dijelom te zrćne mesnice. Pomodari. Al ne čudi. Pravo im budi. I majmuni su nekad htjeli postati ljudi i pomodari su nekad htjeli biti dijelom nečeg što se zove moda i lokve vode su htjele mozak.

Zrće

Piff: Jurkase, čini mi se da mi nemamo pravo pričati o zabavi za mlade do 25 godina. To ga dođe k’o da kritički gledaš ma Teletubbiese. Nek’ se mladi zabavljaju, ali da im za takvu vrstu zabave koja je intelektualno na nivou prosječne utakmice Lige prvaka uzimaju takvu lovu, e to mi smrdi. Prvo ih navuku, onda ih urokaju i izvuku zadnji paru iz džepa, a ovi sretni… Fascinantno je da tim krajnje banalnim ritmova bez glazbenog sadržaja (nema teksta, melodije, harmonije, već samo preglasno ubitačno ponavljanje nekakvih”groovova”, u istom tempu cijeli noć uspjevaju stvoriti kolektivnu nesvjest kao u drugom djelu “Matrixa”.

Zrće

DRUGA RUNDA:

Jurkas: A gle; tko, što, kome, čemu? – Rek’o je Koja jednom da mladost ne opravdava besvijest, a parafrazirao bih samo utoliko da mladost ne opravdava glupost. Tako da ta ponuda forme bez sadržaja implicira jednako dosadne konzumente ako u tome vide nešto fora, ili ako se gorenavedeno nekom doima kao super sadržaj sve cool, sloboda narodu. Meni je zabavnije otići na plažu i radit grimase klincima od 5 i 6 godina i špricat turistkinje, ili fakat slušat glazbu koja nije brainwashed i u kojoj postoji bar trunke melodije i promjena ritma, a ne ovo sezonsko tuc-tucanje. A ako netko zarađuje na tome, neka im svaka čast. Nije bez pristanka.

Bogunović: Ček’ malo, karte za ovu zadnju pizdariju od festivala su koštale od 350-900 kuna. Ej, na Exit dovedu Nick Cavea, Snoop Doga, Prodigy, Anu Popović i 50 bandova iz cijelog svijeta, a cijena karata je 70-ak € za 5 dana! Onda mi ovo izgleda kao poslovna akcija na nivou Čobankovića, Zagorca i Sanadera.

Zrće

TREĆA RUNDA:

Jurkas: Apsolutno, pa Rvati su poznati poduzetnici kad se poduzima ispod poda i stola. Ovo bi sad da se malo izmješta Ibiza. Da se krivo ne kužimo, niš’ kontra elektronike i elektronske glazbe, dapače, samo kad se radi s mozgom i maštom i niš’ kontra hedonističke zabave i seksualiziranja radi turizma samo kad nije živa faking eksploatacija i soft pornić. Ili-ili. Deri do kraja i deri do jaja. Sredina je za umirovljenike, a to neću bit još cca 50 godina, pa dotle, deranje i punim plućima. A Jadran, fala kreatoru i raslojavanju polova, ima toliko predivnih uvala i mjesta koja nisu mondena hipsterijana za TV voditeljice i ostale islužene mondene pojave, da nema brige ni za one kojima se ne diže na spomen zabave uz preskup alkohol i prejeftinu drogu.

Bogunović: Koliko god mi Dinamove utakmice idu na.., jer sam prva kuća do stadiona pa mi nogometni reterdi redovno ostave sve moguću izlučevine u parkiću gdje mi se dijete igra, toliko mi ne smeta kad se ti primitivni elektronski rituali odigravaju na mjestima na koja ne idem. Njima dobro, meni dobro. Zgodan mi je bio naslov u Jutarnjem prije par dana: Ibiza out, Zrće in. Ma nemoj?! Moja kćer koja živi na Ibizi povremeno taticu odvede u neki od klubova, ako se ona zmazana plaža na Zrću sa dva jadna lokala i neslušljivim razglasom može mjeriti sa uređenim, krajnje dizajniranim prostorima Pache, Paradise ili Usuaia, ok nek’ vam je.

Zadnje od Kolumna

Idi na Vrh