Treći dio Filmomanije na Ravno do dna donosi recenzije dvije komedije koje su bile na repertoaru Filmomanije 6.
“Damsels in Distress”
Ukoliko ste štovatelj rada Whita Stillmana, redatelja filmova “Metropolitan” i “Last Days of Disco”, vjerujem kako ćete biti zadovoljni njegovim najnovijim uratkom, filmom “Damsels in Distress”. Njegov prepoznatljiv rukopis ponovo donosi pretenciozne i gotovo nestvarne likove na rubu iritacije, preispitivanje smisla svega oko sebe i analize najbanalnijih stvari i situacija u kojima se likovi nalaze.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=J0RrTl3tA1w[/youtube]
Problem koji imam sa Stillmanom i doslovce svakim njegovim filmom, uvijek je isti: redatelj s dobrim okom i talentom za pisanje, s očito dobrom podlogom za svoje stvaralaštvo (nekoliko puta se i tijekom filma u pozadini pojavi plakat ili reklama nekog zaista dobrog starog filma, koji mu vjerojatno nešto znači), ostavlja dojam kako ne zna kakav redatelj želi biti i kakav film želi snimiti. Nerijetko je zabavan i sa zanimljivim komentarima o društvu, no isto toliko voli svoje likove maltretirati besmislenim idejama, do toga da neke scene izgledaju poput kakve loše improvizacije, a glumci izgubljeni u vremenu i prostoru.
Greta Gerwig (Greenberg, Baghead, Nights and Weekends i najnoviji Allenov “To Rome With Love”) je zanimljivo lice indie filmova, Analeigh Tipton je komična sama po sebi i scenarij ima nekoliko odličnih odskočnih dasaka za razvoj zanimljive priče, no od natrpanosti ideja i prevelikog apetita za originalnošću, cjelina je ispala prilično nespretno izvedena, a film je ostao i bez jasne ideje i bez jasne vizije. Vjerujem da bi Stillman bio dobar scenarist neke humoristične serije, gdje bi se likovima omogućio prostor za disanje i razvijanje. Unutar dva sata djeluje zbunjeno i nedorečeno, što neminovno baca u drugi plan pozitivne strane filma.
Ocjena: 6/10
(Westerly Films, 2011.) Dalje>>