Föllakzoid u Vintage Industrialu – mrak, party

Naslov treba shvatiti doslovce. Zarez je tu namjerno. Bio je mrak i bio je party.

Föllakzoid (Foto: promo)

Čileanski psychedelic/post/space/kraut rock sastav Föllakzoid i zagrebačka klupska publika se već dobro znaju, još od koncerta u Močvari 2013. i potom preko ZEZ-a u KSET-u prije dvije godine. Cijela poanta je uvijek u tome da se može očekivati jedino neočekivano.

Föllakzoid prati svoju unikatnu putanju koja ne poznaje ni logiku u vremenu i prostoru. Ne postoji bend koji je prvo objavio albume naziva „II“ i potom „III“ da bi posljednji, izdan ove godine ponio naslov „I“ zatvorivši tako tarantinovski loop u kojem svoje slušatelje i obožavatelje drži zatočene u zagonetki: „što je bilo prije, a što poslije?“ Pored toga na svojoj novoj turneji publiku vole držati i u mraku. Tako je bilo i sinoć u Vintage Industrialu. Nekoliko velikih svijeća na pozornici bile su jedina rasvjeta tijekom koncerta. Skoro jedina, jer je Branko iz Vintagea čekao kao zapeta puška za pultom da upali reflektore na zadani znak s pozornice. No dobio je jedino znak da ih je upalio prerano negdje na sredini koncerta, pa ih je morao odmah ugasiti, da bi ponovno paljenje plavičastih reflektora došlo na samom kraju. Nema što, mora se tom bendu iz Santiago de Chilea priznati i dobra doza smisla za humor zbog tolikog dugog držanja čovjeka zaduženog za svjetlo na iglama.

No držanje na iglama je također i scenarij za publiku. Sve je počelo postepeno kao da je kraut rock bend otkrio 128 bpm-a techno zvuka, tj. toliko karakterističan ritam za ono što znamo kao podžanrovski naziv ‘minimal’. U identičnom ruhu dobuje i posljednji album „I“ koji sadrži svega četiri numere, čijim varijacijama uživo je sinoć prisustvovala i zagrebačka publika. Föllakzoid su krenuli s razvijanjem ritma i ugođaja na početku, potom došli do određene dinamičke točke i tu se zadržali najduži dio koncerta. Kako nisu pripuštali svjetlo, osim onih par svijeća na pozornici, tako nisu htjeli ni razgranati zvučnu strukturu. Stoga, ako se izuzme struja kao nužno potrebni izum za razglas sve je izgledalo kao oživljavanje nekog spiljskog rituala u kojem zbog monotonije zvučne slike i nedostatka svjetla mozak počinje proizvoditi svoje slike i konstrukcije. Reklo bi se idealna podloga za halucinacije iz primordijalnog sklopa, pa još ako je sve to kod nekih slušatelja eventualno potpomognuto psihocibinom ili nekim drugim halucinogenom, onda je zvuk Föllakzoida apsolutno najsnažniji poticaj u tom trenutku na planetu.

Kad se tome pridoda i podatak da su članovi benda izgradili cijelu famu izjavama kako vjeruju da neka neizmjeriva i nadnaravna sila Južnu Ameriku čini sposobnom da komunicira s drugim mjestima, vremenima i dimenzijama, onda je okvir umjetničkog djelovanja potpuno opravdan štogod zvukovno isporučivali. No problem postoji ako kao slušatelj želite ipak više egzaktnog angažmana po pitanju aranžmana, ako želite da se to malo više razvija i da ‘izađe van iz pećine’. Onda se ipak ne možete osloboditi doživljaja da prisustvujete minimal partyju koji umjesto DJ-a izvodi živi bend i da ako se samo malo izmaknete, skrenete pažnju i izgubite fokus iščekivanja da će se u mraku pozornice nešto značajno dogoditi, onda lako uvidite da je se Föllakzoid dobrih sat vremena (i nešto sitno) bavio pozadinskom glazbom.

No ako se uzme u obzir poznata teza Erika Satieja koji je još krajem XIX stoljeća iznio revolucionarnu misao o tome da će u budućnosti sva glazba tendirati tome da postane pozadinska glazba, tj. ona koja ne ometa pažnju, onda je Föllakzoid i tu ‘na konju’, jer se ne može reći da je možda i u toj navadi kao bend uspio, u ovo varljivo doba naše nove postmoderne ranog XXI stoljeća u kojem se sublimira i sabija sve što je iznjedrilo XX stoljeće. Konkretno u mom osobnom slučaju, bolje su mi legli kao after, nego kao party.

Napomena: Obzirom da naša redakcija nije opremljena infracrvenim kamerama, fotografije s ovog nastupa su izostale, jer bilo bi krajnje bezobzirno blicem unositi pomutnju u sve ono što se događalo u mraku pozornice.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X