Fred Hersch u Puli – mali veliki čovjek

Unatoč kalvariji koju je dan ranije prošao na europskim zračnim lukama Fred je u Pulu stigao sa širokim osmijehom i srcem punim ljubavi i Istri pružio vrhunski nastup na petom Backstage Live Festivalu.

Fred Hersch u Istarskom narodnom kazalištu (foto: Željkica Makanec)

Kad se nađete ispred Freda Herscha, ako niste upoznati s njegovim likom i djelom, teško biste pomislili da u tom samozatajnom čovječuljku leži talent jednog od najboljih svjetskih jazz pijanista. Mnogo se prije njegovog dolaska u Puli u sklopu 5. Backstage Live Festivala kroz promotivne i ine tekstove u novinama i suvremenim mrežnim glasilma povlačila paralela između Herscha i LeBrona Jamesa, i premda je ovdje riječ o miješanju ne onih proverbijalnih krušaka i jabuka, već radije krušaka i mačaka, usporedba i nije sasvim neumjesna jer Fredov status jest na polju jazza gotovo ekvivalentan onome ponajboljeg košarkaša današnjice.

Kad vas takav glas bije onda ne treba čuditi ni činjenica da je nastup američkog pijanista privukao i više nego pristojan broj ljubitelja glazbe i ostalih entuzijasta u Istarsko narodno kazalište, premda je grad brujao od raznovrsnih događaja koji su između ostalog uključivali i predstave, modne revije, pa čak i besplatni pop up koncert popularne Dubioze kolektiv tek nekoliko stotina metara niže. U Puli, izgleda, interes za jazz glazbu cvate, a u tom nemalu ulogu igra ovaj festival u organizaciji neumornog Dražena Kokanovića.

Fred Hersch u Istarskom narodnom kazalištu (foto: Željkica Makanec)

Prije tonske probe pitao sam Freda ima li primjerak setliste za nastup, odgovorio je da je može napisati naknadno jer ne zna što će još svirati dok ne isproba klavir, kao da će mu instrument došapnuti koja skladba će na njemu najbolje zvučati. Vjerovali ili ne, Hersch nije pretjerivao, pa se tako u završnom dijelu koncerta dogodila i situacija u kojoj je glazbenik ostatak programa najavio govoreći nešto u stilu: “Sad ću odsvirati jednu baladu, ali ne znam koju, a nakon toga nešto od Theloniousa Monka, iako još uvijek ne znam što.” U tom smislu Herschov koncert bio je jednako novo iskustvo kako za publiku, tako i za izvođača koji nas je očito poveo na put s neizvjesnim ishodom, otisnuo se u nepoznato da vidi gdje će ga to odvesti. Nije li upravo to iskustvo kakvo bismo trebali očekivati od umjetnosti, od glazbe, pogotovo od jazza?

Hersch iza sebe ima obrazovanje u klasičnoj glazbi, što je pogotovo očito iz autorskog materijala koji je izvodio na koncertu, pa je tako “Pastorale” koju smo imali priliku čuti napisana kao posveta Robertu Schumannu, a i brojevi poput “Whirl” i “Floating” gusti si i kompleksni. Atmosfera u kazalištu češće je tako djelovala kao da slušamo neki pijanistički recital ozbiljne glazbe negoli jazz koncert na kojem se ne izvode samo standardi poput “After You’ve Gone” ili “Whisper Not” te brojevi iz pera skladatelja kao što su Antônio Carlos Jobim ili Clifford Brown, veći se grebe i u pjesmaricu kantautorskog popa na kojoj je glazbenik također odrastao, pa se iz nje se izvlače “Both Sides Now” Joni Mitchell ili pak “So It Goes” Billyja Joela. Nažalost, ovaj put nismo imali priliku čuti “Witchita Lineman” Glena Campbella, ali nešto mi govori da ovo nije naš posljednji susret s Herschom, a nešto mora ostati i za sljedeći put.

Fred Hersch u Istarskom narodnom kazalištu (foto: Ivan Laić)

U završnici koncerta čuli smo i dvije Monkove kompozicije, prvo “Blue Monk”, a zatim i na drugom bisu još i “‘Round Midnight” koja je u Herschovoj izvedbi poprimila sasvim drugačiju prirodu od one koju ima u svojim najpoznatijim verzijama. Hersch je pjesmu odsvirao nazubljeno i oštro, bez uljuljkivanja u ugodu, kao da u njegovoj ponoćnoj uri prijete demoni iz mraka koji bi ga mogli rastrgati. U takvom je tonu okončao svoj nastup koji je i premašio očekivano trajanje, jer Fred i klavir imali su nam očito dosta toga za prenijeti iz onog svijeta u koji se odlazi u lov na nadahnuće.

I za kraj još par riječi o čovjeku. Hersch, taj gorostas u tijelu čovječuljka, nakupio je već dosta godina, a uz zdravstvene probleme zadesila ga je i priličan niz nevolja na putu, pa je tako umjesto dana odmora na Jadranu dan prije nastupa proveo putujući sedamnaest sati od Bruxellesa do Zagreba preko Beograda i na putu ostao bez svoje prtljage, što je prokletstvo koje u posljednje vrijeme život na turneji glazbenicima sve češće pretvara u pakao. Unatoč nevoljama i umoru, Fred je u Pulu stigao sa širokim osmjehom i srcem punim ljubavi, a na odlasku u istom raspoloženju obećao nam da se vidimo uskoro i u Zagrebu. Taj mali Fred Hersch. Taj Veliki Fred Herch.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X