Kao i svaki pravi istinski umjetnik koji drži do sebe, mijenjao se i eksperimentirao zvukom i stilovima repanja i premda je kvantitetu uvijek pratila visoka kvaliteta bilo je dovoljno da malo smiri glas i opuštenije odrepa nešto pa da netko u Youtubeu u komentarima zatraži ‘Starog Frenkiea’. E, pa, sad je tu.

Kad je sad već daleke 2005. Frenkie objavio svoj prvijenac „Odličan CD“, Ilko Čulić je primijetio kako Frenkie svojom izvedbom više djeluje kao sljedbenik Rage against the machyne nego reper s MTV-a. Bio je to točan opis energije i snage kojom je zračila Frenkiejeva interpretacija koju je u jednakoj mjeri prenosio i na studijskim snimkama kao i na koncertima.
Svih ovih godina Frenkie je konstantno izbacivao nove albume i nove projekte s pravom se nametnuvši kao jedno od najozbiljnijih i najradišnijih imena regionalne hip hop scene. Kao i svaki pravi istinski umjetnik koji drži do sebe, mijenjao se i eksperimentirao zvukom i stilovima repanja i premda je kvantitetu uvijek pratila visoka kvaliteta bilo je dovoljno da malo smiri glas i opuštenije odrepa nešto pa da netko u Youtubeu u komentarima zatraži ‘Starog Frenkiea’. U stvari, onu energiju i nabrušeni flow po kojem je postao tako prepoznatljiv.
Upravo zato, novi album se zove „Stari Frenkie“ i vraća onu atmosferu nabrijanog, gladnog tuzlanskog repera zbog čijih su pjesama, točnije rečeno puštanja u eter, svojevremeno vlasti u Bosni i Hercegovini novčano kaznile jednu lokalnu radio postaju.
Već u samom uvodu „Da se ne lažemo“, Frenkie u svom standardnom battle stilu nabraja svoje profesionalne uspjehe praćen odličnim Kolateralovim instrumentalom kojim dominira melankolična gitara. U megafonskoj „Oktobar“, Frenkie secira društvenu i političku klimu u Bosni, tako nastavljajući priču tamo gdje je stala na legendarnoj „Hajmo rušit“ i albumu „Dosta“; ljutito konstatirajući kako godine prolaze, a mi gledamo reprizu loših stvari.
„Reci Ko“ donosi pravi „old school“ zvuk, a Starom Frenkieju se priključuje Smoke Mardeljano, dinamičan duo, isto takva stvar koja je kao stvorena za urlanje na koncertima. Kad smo već kod odličnih gostovanja, Vojko V se pojavljuje u pjesmi „Vakuum“ još jednoj klupskoj bombi odličnog grmljavinskog refrena, a teško je reći tko od dvojice MC-a više briljira na ovom broju. Već spomenuta „Vakuum“ kao i „Vozi“ na kojoj gostuje Arot pokazuju kako Frenkie duh starih vremena bez problema može provući kroz novije i modernije hip-hop stilove što rijetkima uspijeva.
U „Strava i žasu“ propitkuje odgovornost autora za izrečeno, točnije za shvaćanje onoga što se želi reći u tekstu, a „Osjećaj“ je ista old school posveta još jednoj Frenkiejevoj strasti – crtanju grafita.
„Flat Earth“ je zanimljiv ironičan osvrt na internetske teoretičare zavjera i premda je odlična stvar sa snažnom porukom ipak je jedina malo slabija točka albuma. Za odlične instrumentale krivci su već spomenuti nažalost prerano preminuli Kolateral, zatim Indigo i King Mire. Trenutak u kojem album smanjuje žestinu je „Običan“, pjesma u kojoj Frenkie uspješno zapliva opuštenijim dancehall vodama i podsjeti na zvuk koji dugo nismo čuli. „Kad je mrak“ je zanimljiva, gotovo filmska priča o krim miljeu na Balkanu, no Krešo Bengalka ipak nije svojim versom ostavio tako snažan utisak kao domaćin.
Upravo na zadnje dvije pjesme, naslovnoj „Stari Frenkie“ i „Grown Man Rap“ on pokazuje koliko istinski živi i voli hip-hop, spajajući onog starog buntovnog s obiteljskim i mirnijim Frenkiejem. Upravo te crtice iz njegovog obiteljskog života pokazuju koliko je Frenkie kao hip-hop izvođač zreo i kreativan i s koliko istinskog entuzijazma pristupa svemu što radi i koliko je s punim pravom ponosan na sve što je napravio.
Na uvodnoj „Da se ne lažemo“ na kraju Frenkie kaže: „Novi album, a Stari Frenkie, tražili ste izvolite.“ No, slušajući album očito je da je to tražio i on. I uspio je pronaći onaj stari žar koji će bez problema prenijeti u ono što je kao reper danas. Bez pretencioznosti, nostalgije i ostalih zamki u koje se lako u takvim pothvatima može zaglibiti. Frenkie nastavlja sigurno koračati dobro utabanim stazama i kao što sam kaže ima još puno snage za nove izazove. Ako ovakvim tempom nastavi, nimalo ne treba sumnjati u kvalitetu svega što će uslijediti.
Ocjena: 9/10
(recordJet, 2021.)