Gatuzo u Tvornici kulture – kad mozak eksplodira

Postoje dani kada vam baš ništa ne ide od ruke, kada se pehovi nižu kao na tekućoj vrpci. Upravo takav dan, bolje rečeno večer, u četvrtak je proživjela zagrebačka trojka Gatuzo predstavljajući aktualno, peto po redu studijsko izdanje ‘Van kontrole’.

Gatuzo u Tvornici kulture (Izvor: Gatuzo/Facebook)

Za početak, moram priznati da nikako ne mogu shvatiti kako je moguće da su svojim trećim stvarno dobrim albumom u nizu uspjeli napuniti tek polovicu Malog pogona. Upitnik iznad glave postao je još veći nakon uvodnog bloka od pet-šest sjajnih pjesama, započetog s “Ima nešto”, prvom stvari s nove ploče, i nastavljenog njihovim ‘hall of fameom’ u obliku “Gdje idemo”, “Budi glasniji” i “Šutnja”.

U tim trenucima u zvuku Gatuza mogli su se prepoznati utjecaji najvećih rock imena u posljednih deset-petnaest godina, posebno Jacka Whitea ili Black Keysa, uz dovoljno povrataka ‘na izvorište’, točnije u šezdesete i sedamdesete. Dolazak basista Jakova Kolege dodatno im je očvrsnuo temelje i otvorio puno više prostora Damiru Trkulji-Šilji i bubnjaru Goranu Martinjaku, prostora kojeg obilato koriste kada pjesme obogate produženim instrumentalnim dionicama.

“Van kontrole” je po pitanju produkcije njihovo daleko najzrelije i najkompleksnije ostvarenje, zbog čega me zaista zanimalo do koje će mjere čitavu priču uspjeti reproducirati uživo. U tamnoj psihodeliji “Crna kuća” sve je koliko-toliko funkcioniralo, no ostatak novog materijala izgubio se u ‘tehničkim problemima’, točnije Šiljinim gitarama koje je svako malo mijenjao, pokušavao naštimati te jednu od njih za vrijeme izvedbe balade “Pod kontrolom” čak i bijesno tresnuo o stage. Vjerojatno raspižđen i slabom posjetom, bend se negdje oko sredine koncerta skoro sasvim pogubio, zbog čega ste povremeno imali osjećaj da prisustvujete tonskoj probi, i to ne baš pretjerano inspriranoj.

Bilo je tu prekidanja, ponovnog počinjanja pa čak i odustajanja od pjesme usred izvedbe, kao i višeminutnog ‘praznog hoda’. Šteta, kada bi se koliko-toliko sabrali, kao u “Crnoj kraljici” i “Nosi me visoko”, dali su naslutiti sav koncertni potencijal aktualnog albuma. Prigodno, kaos na pozornici kulminirao je s “Kad mozak eksplodira”, tijekom koje se stvarno činilo da će se Šilji pred našim očima raspuknuti glava. To se, srećom, ipak nije dogodilo pa će uskoro dobiti priliku da se, zajedno s ostatkom Gatuza, iskupi za ovo sinoć.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh