Intervjuom s Jimmyjem Cliffom ovaj tjedan je počeo u znaku reggaea, pa je red da i nastavimo u tom tonu. Na redu je Gentleman.

Postoji dosta predrasuda kako je na Jamajci opasno biti staranac zbog visoke stope kriminala. Vi ste tamo često, kakvo su vaša iskustva? Jeste li se osjećali sigurno?
Gentleman: Pitam vas što je sigurno? Taj osjećaj svaka osoba proživljava na svoj način. Opljačkati vas mogu bilo gdje na svijetu. Također uvijek možete ući i u sukob s nekim. Sve ovisi o tome tko ste i što predstavljate. Jer čovjeku se sve u životu vraća, bilo dobro, bilo loše. Jamajka je definitivno mjesto koje ima problema s nasiljem, ovisnošću o drogama, korupcijom i siromaštvom. Istina je da ima i puno nasilja na ulicama, a s druge strane postoji i puno ljubavi, kreativnosti i spiritualnosti. Jamajka je zemlja jakih kontrasta. U neku ruku je kotao u kojem se miješaju kulture i iz kojeg izvire puno toga. Za mene je to inspirativno mjesto. Osobno nikad tamo nisam uletio u neki ozbiljni problem, iako sam puno toga vidio. Puno negativnog, ali i puno pozitivnog. Za mene je Jamajka internacionalno mjesto u smislu svoje otvorenosti. A problemi s kojima se oni susreću su jednaki problemi s kojima se susteću ljudi na puno mjesta u svijetu.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=GubWemhqma0&ob=av2e[/youtube]
Nakon albuma „Confidence“ postali ste najpopularniji glazbenik u Njemačkoj. Jeste li ikada razmišljali da vam se to može dogoditi, obzirom da ste reggae glazbenik koji pjeva isključivo na engleskom i to patois engleskom?
Gentleman: Nikad nisam razmišljao o tome koliko daleko ću dospjeti s glazbom. Trudim se proživjeti trenutak. Glazba je stvar u kojoj najviše možete uživati u trenutku. Puno toga mi je u životu došlo kao iznenađenje. Nisam razmišljao o budućnosti, jer iako se čini da se glazbom može upravljati, to je varka. Nikad se nisam odnosio prema glazbi na način da je to sredstvo s kojim ću se dokopati uspjeha. Da sam se povodio za tim, vjerojatno ne bih nikada ni izašao iz svoje sobe. Kad skladam razmišljam o pjesmama, kad sam na turneji razmišljam eventualno o dva showa unaprijed. Smatram da je nerealno raditi petogodišnje planove. Otkud mogu znati što će me inspirirati za par dana, a kamo li za godinu dana?

No opet čini se da je Njemačka, gledano u smislu glazbenog tržišta, plodno tlo i za glazbenike koji ne pripadaju domaćim mainstream strujama koje svoj izričaj temelje na njemačkom jeziku.
Gentleman: Sve što mogu reći jest da mi je drago zbog toga. No opet, mislim da sam i tu neka iznimka. Generalno gledano reggae u njemačkom eteru nije ravnopravno zastupljen kao pop glazba. Prije ćete na radiju čuti Lady Gagu nego Boba Marleya i Petera Tosha. Reggae glazba i dalje spada u underground, a zaslužuje puno više, jer je to jako dobra glazba.
Jeste li u životu općenito optimist ili pesimist?
Gentleman: Optimizam ne može egzistirati bez pesimizma. Sve je to dio života. Ima trenutaka kad me zahvati pesimizam. Nitko nije cijepljen od toga. Dalje>>