Razgovarali smo s frontmenom najdugovječnijeg benda na ovim prostorima. Naravno riječ je o Srđanu Gojkoviću Giletu iz Električnog orgazma koji je nedavno posjetio Zagreb i koncertno proslavio 31 godinu postojanja.
Beograd, čini se, danas pokušava predstaviti jedan novi Novi Talas. Repetitor, Goribor, sve su to bendovi koji mirišu na svježe. Kako ti danas gledaš na cijelu tu priču? Nedostaje li nešto muzici u Beogradu danas u tom rock’n’roll segmentu?
Gile: Da budem iskren ja većinu tih bandova znam samo po imenu. Odavno ne gluvarim po mestima gde sviraju mladi bandovi, radio ne slušam, televiziju izbegavam maksimalno. Samo internet!
Prije dva mjeseca Električni Orgazam navršio je 31 godinu. Vjerojatno ti ide na živce kad te pitaju – koliko još ima ljubavi prema Orgazmu?
Gile: Slušaj, bez ljubavi nema ništa. Da je nema ne bi bilo ni benda. Svima je jasno da ovo nije financijska operacija već rad iz ljubavi.To je ono što drži bend i stalni priliv nove i uvek nove publike.
Kad smo kod godina, ušli ste u onu eru u kojoj u sobu prvo ulazi legenda o Električnom Orgazmu pa tek onda Električni Orgazam. Kad se rađaju novi albumi da li čitav taj „hype“ otežava ili olakšava stvari? Pretpostavljam da neki teret očekivanja mora postojati bez obzira na sve beneficije koje proizlaze iz činjenice da se radi o Električnom Orgazmu.
Gile: Čuj, realnost je na Balkanu takva da ako ima 20 ljudi za koje si ti bog ima jos 20.000 ljudi koje baš zabole za tebe. To je situacija koja te drži u realnosti i na oprezu. Tako da uvek radimo album kao da niko nikad nije čuo za nas i da moramo baš tim albumom da se dokažemo i probijemo na tržistu.
Što ti slušaš danas? Pritom ne mislim na Dylana, Stonese ili The Who. Ima li nešto muzički novorođeno što te privlači?
Gile: Ne baš. Dopadne mi se ponešto, ali sve je kratkog daha, nema snage da se održi na duže staze. Ajde, možda The Black Keys. Prvih 30 godina sam istraživao kakva sve muzika postoji i šta mi se sve može dopasti. Sledećih 20 uglavnom tačno znam šta mi se sviđa i šta mi treba i samo dubljee ulazim u materiju. Kao sa Stonesima, Dylanom… itd.
Muzički ste užasno evoluirali. „To što vidiš to i jeste“, čini mi se, nikako ne bi bio moguć prije 20 godina. Je li to neizbježan proces dugovječnih bendova? Svi evoluirate k’o Pokemoni. Osim Stonesa, oni ne evoluiraju.
Gile: Pa ne evoluiraju baš svi bendovi. Uglavom drve jednu te istu pesmu u raznim varijacijama, godinama. Ne znam baš kad je zadnji put neki band u svojoj tridesetoj godini postojanja snimio ovako jak album. Mislim i u svetskim okvirima, ne samo ovde. Za ovde znam da je odgovor – ni jedan!!!
Tvornici Kulture, u kojoj ste nedavno nastupili, je nedavno prijetilo zatvaranje. Susjedi su se žalili na 90 decibela. Smiješna je čitava ta priča. U Zagrebu su odavno „pokojni“ Lapidarij i Kulušić. Ja žalim za prošlim vremenima, a nisam čak bio ni u planu tad. Možda da mi kažeš nešto mudro i sjetno za kraj pa da svi kolektivno uzdahnemo za boljim vremenima.
Gile: Ah takva pitanja uvek zalede sagovornika. Sta sad mudro da ti kazem….pa sve sam rekao u pesmama. Ajd jos jednom „Neka tvoja glava bude samo tvoja briga, ne daj da joj govore, neka sama otkrije !“. Mislite svojom glavom!
Saznajte više: Električni orgazam u Tvornici – da, upravo to
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
