Gojira u Domu sportova – snaga duha publike

Novi album Gojire zove se ‘Fortitude’. Tu bismo riječ mogli prevesti kao hrabrost u nevolji, čvrstinu, snagu duha. Sve to pokazali su sinoć njihovi fanovi u uzavreloj atmosferi Doma sportova.

Gojira u Domu sportova (Foto: Roberto Pavić)

Kada su francuski metalci Gojira prije deset godina nastupili u dvorištu Močvare prije Mastodona i Slayera, svakako su bili bend koji obećava, ali vjerujem da su rijetki od posjetitelja te fešte bili spremni prognozirati da će dekadu kasnije na snagu svoga imena biti sposobni puniti prostor zapremnine male dvorane Doma sportova, pritom još u vrhuncu špice ljetne sezone kad stanovništvo masovno godišnje odmore provodi na obali našeg rukavca Mare Nostruma.

Urlik iz Wokinga

Kiša je noć ranije započela svoje milostivo ukazanje koje je potrajalo i pošten dio dana spustivši temperaturu na ugodnih dvadeset i kusur, ali u Domu sportova vrlo je brzo postalo vruće. Publika se skupila dovoljno rano da u više nego pristojnom broju isprati čak uranjeni izlazak prvog benda na pozornicu. Employed to Serve iz Wokinga u Engleskoj nisu bili dovoljno strpljivi da pričekaju za početak najavljenih 20 sati, ali to nije bilo ni potrebno.

Bend predvođen Justine Jones, djevojkom impozantnog growla, predstavio je svoju lanjsku ploču “Conquering”, a okupljenima se itekako sviđalo to čemu su svjedočili i na poticaj s bine pretvorili bi se u clap mašinu, ili bi se pak podijelili diljem multicorea i započeli ono što će se pokazati prvim mosh clashom večeri. Pohvalno, ali ipak tek sjena
onoga što će uslijediti tijekom nadolazećih nastupa.

Gojira u Domu sportova (Foto: Roberto Pavić)

Ratnici maorskog srca

U pauzi između dvije predgrupe publika se i dalje dobro zabavljala pjevajući s razglasom hitove poput “Run to the Hills” Iron Maidena ili Van Halenov “Jump”, ali nije trebalo dugo čekati da izađu Alien Weaponry s Novog Zelanda, bend koji veći dio materijala i pjeva na tamošnjem domorodačkom jeziku Te Reo koji u kombinaciji s žestokom glazbom koju sviraju zvuči prilično zlokobno i moćno.

Došli su izvodeći jedan od takvih chantova, a zatim grunuli u sat vremena ozbiljne svirke koja je još dodatno podigla temperaturu u ionako usijanoj dvorani. Oni nisu niti trebali posebno nagovarati publiku da se baci u šutku, to se dogodilo samo od sebe i trajalo je tijekom većeg dijela nastupa. Trojac je bio izrazito zadovoljan povratnom energijom iz publike i svakako ostavljaju dojam da bi i njihova karijera mogla doživjeti vrtoglavi uspon poput one glavnih zvijezda večeri.

Gojira u Domu sportova (Foto: Roberto Pavić)

Kitovi rano lete

Prije njihovog nastupa ispred pozornice je spušteno filmsko platno sa raznim simbolima, a publika se zabavljala praveći sjene na platnu i dodajući se golemim kitovima na napuhavanje čija je prisutnost nadahnuta pjesmom “Flying Whales” s Gojirinog albuma “From Mars to Sirius” iz 2005. godine. Pred sam početak nastupa na platnu se pojavilo odbrojavanje sekundi prije nego što će bend žestoko navaliti s “Born for One Thing”, uvodnom pjesmom s prošlogodišnjeg hit albuma “Fortitude” koji su došli promovirati.

Uslijedio je pravi spektakl sa svjetlosnim efektima, laserima, eksplozijama pare, pa čak i konfetima praćen žestokim rifovima pjesama prvenstveno s nove ploče, ali i ranijih izdanja kao što su prethodna “Magma” ili pak “L’enfant sauvage” koji će uskoro proslaviti desetu obljetnicu.

Jedna od zanimljivosti vezanih za Gojiru jest njihova posvećenost očuvanju okoliša kao temi kojoj se, atipično za metal kao žanr, često vraćaju. Čuli smo sinoć tako spomenutu “Flying Whales” na koju su kitovi na napuhavanje očekivano imali veliki comeback, ali i “Toxic Garbage Island”, da bi s pjesmom “Amazonia” koja govori o požarima u naslovnoj prašumi savršeno priveli koncert kraju.

Gojira u Domu sportova (Foto: Roberto Pavić)

‘Fortitude’ publike

Među istaknute trenutke valja izdvojiti sjajan singalong publike na “The Chant” u kojem su svi toliko uživali da su i nakon završetka pjesme na oduševljenje benda samo nastavili pjevati a capella. Zgodnu interakciju imao je i bubnjar Mario Duplantier koji je za vrijeme solo točke i prije bisa komunicirao putem tabli na kojima je pisalo “JEBENO VAS NE ČUJEM” koju bi podigao dok ne bi bio zadovoljan s razinom glasnoće koja je stizala iz publike, te “SAVRŠENO” koja bi uslijedila nakon toga.

Tko ima para kupa se na moru, a tko nema na Gojiri u znoju? Teško. Cijene karata za koncert nisu bile niske, a ovo je publika koja je isto tako sklona opustošiti i merch štand na kojem i majice stoje jednako koliko i karte, ako ne i više. Pritom će razriješiti kesu i popiti i razvodnjenog piva za gotovo još jednom taj isti iznos. Za sve to mogli bi si gotovo priuštiti i kraći odlazak na more. Ali to je ta metal publika, sve daju za tu glazbu i koncerte i doista ih je užitak gledati. Kad bi barem na svim koncertima bilo tako.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X