Subotnji koncert Gorana Bareta i Majki bio je završni događaj ovog čudnog ‘korona-ljeta u Muzeju suvremene umjetnosti. Nadajmo se da se neće kao u slučaju Niplepeople i Pips Chip & Videoclips neopravdano trenirati strogoća nad organizatorima, jer su i ovog puta sve mjere zdravstvene predostrožnosti prilikom ulaska bile su ispoštovane.
Koncert je započeo negdje oko 21 sat Baretovim višeminutnim monologom o svim korona aktualnostima. Pomalo, bjesno, pomalo ne razumljivo u tipičnom Baretovskom stilu, s nešto masnih psovki i svađanjem s nestrpljivim pojedincima u publici.
Prvoizvedena stvar bila je, pomalo nesigurno odsvirana “Ljubav krvari”, mračna psihodelija koja ujedno otvara i posljednji album “Nuspojave”. Prije “Krvarim od dosade” uslijedio je još jedan monolog u kojem se Bare iz nekog razloga prisjetio čak Franje i Ankice Tuđman. Na neki način taj, anti-korona, anti HDZ monolog počeo je dizati atmosferu u publici. Već je na “Fantastičnoj vatri” sve živnulo, a “Budi ponosan” i “Grešnik” uz odličnu međuigru dvojice gitarista Krune Domaćinovića i Davora Rodika, rasplesale su cijelu garažu MSU-a.
Bend u sastavu, uz već spomenute Rodika i Domaćinovića, činio je još Mario Rašić na basu, Alen Tibljaš za bubnjevima i Bero Blažević za klavijaturama, a te Majke šetale su kroz klasičnu best of listu Majki i Baretove solo karijere. Također, zadnjih nekoliko koncerata sam imao dojam kako sve više zanatski i bez nekog novog žara odrađuju svirke, no to jučer nije bio slučaj. Kronični nedostatak nastupa po jučer doživljenom dao je ekipi neku novu svježinu i energiju.
Posebno treba pohvaliti Dragutina Smokrovića Smokvu, majstora zvuka koji je zaslužan što se u svakom kutu koncert čuo odlično. Premda se na početku činio nervozan, Bare je postajao sve boljeg raspoloženja i više se koncentrirao na pjevanje nego na svađalačke, nabrijane stand-up-ove. Kako je koncert odmicao i uz pojedina zaboravljanja tekstova, odlično su zvučale i mračna “Depresija” i antologijska “A ti još plačeš”, dok je !Put ka sreći” već standardno za ovu postavu benda izvedena u dub reggae štihu s eksplozivnom punk završnicom, koja je dovela do neobuzdanog skakanja u publici (dakako s distancama) no nadam se da to neće biti prilika za iživljavanje dežurnih na kažnjavanju organizatora.
Regularni dio je završen je s “Ja sam budućnost” dok smo na bisu čuli najnoviji singl i najavu novog albuma, odličnu stvar “Rođen za suze” i za kraj zborno otpjevanu “Mršavi Pa”s. Premda su i Bare i bend bili raspoloženi za još svirke, zbog novonormalnih okolnosti, tu je bio kraj.
Oprez, mjere, hladnoću i kišu potisnula je svirka jednog od naših najžilavijih bendova. Bare kao Bare, red mumljanja, red bjesa, ali ovom prilikom ipak je najviše bilo odličnih izvedbi uz neizostavnu pratnju publike. “Fantastična vatra” je zagrijala prohladnu noć, a vjerujem kako je ne samo meni, ovaj koncert bio odličan ispušni ventil. Barem smo na kratko zaboravili kako je sve na koljenima i da je svaki koncert pod znakom upitnika. Da se na set listi kojim slučajem našla “Iz sve snage”, prilično bi precizno opisala ambijent ovog koncerta. Valjda će što prije „doći kraj i ovoj tami.“