Dok su se jedni bavili nedjeljnim neurozama, a drugi finalom Dore, Goran Bare i Majke su u Vintage Industrial Baru, daleko od medijske euforije koja je pratila njihov nedavni koncert u Areni, odsvirali jedan od svojih, možda i najboljih koncerata.
Krajem prošlog ljeta, kada smo razgovarali povodom nadolazećeg reizdanja albuma “Razdor”, Bare nije krio zadovoljstvo vlastitim bendom. Hvalospjeve na račun Maria, Krune, Tibljaša, Rodika i tada novopridošlog Gojka sažeo je u jednu rečenicu – “Nikada u životu nisam imao bolji bend”. Istovremeno, Bare je istakao kako on i njegova raspoloženja znaju biti najveći uteg Majkama, ali zato, kada se sve poklopi kako treba…
Na sinoćnjem koncertu u Vintage Industrial Baru stvari se nisu samo “poklopile”, ovo je bio najbolji Goran Bare i najbolje Majke koje sam gledao. Sve što je trebalo, u nedjelju je sjelo na svoje mjesto, i to u klubu čiji su gabariti najprirodnije okruženje za Bareta, za Majke, za njihove pjesme i njihovu publiku, koja ih je svojom euforičnom reakcijom – posebno u drugoj polovini koncerta, dodatno motivirala da na bini daju sve od sebe.
Za početak, Majke danas zvuče zaista sjajno. U turbulentnoj povijesti benda niti jedna se postava na okupu nije se održala ovoliko dugo. Mada su svi oni manje ili više uz Bareta još od sredine devedesetih, već desetak godina sviraju zajedno, sa sjajnim “Nuspojavama” iza sebe i zadovoljstvo zajedničkog sviranja iščitava im se i na licima i na rukama. Koncertna set lista današnjih Majki manje više je ustaljena i njen dobar “široki” pregled dostupan je na albumu “Live at Dom sportova – Zagreb, 12. 11. 2022.”.
U koncert ulaze polako, sa novom pjesmom “Rođen za suze” a nastavljaju sa još težom i sporijom “Ljubav krvari”. U prvoj polovini koncerta polako grade atmosferu i kao da čuvaju Bareta, da bi, nakon što odsviraju “Put ka sreći”, do kraja koncerta otpustili sve kočnice. Sinoć je od samog starta bilo jasno da Bare ne kalkulira i nema namjeru štediti se. Već na prve dvije pjesme je scenskim nastupom izgledao jednako kao pomahnitali Michael Gira iz Swansa ili Nick Cave u vrijeme dok je svirao sa Grindermanima.
Izgarao je u svakom svom pokretu i tijelom “dirigirao” bendu, što bi mu ranije često znalo doći na naplatu u drugoj polovini koncerta. Ove večeri, čak i u toj drugoj polovini, kada su svirali “Iz sve snage”, Bare je divljao i pjevao jednakim intenzitetom kao na “nultoj” kaseti Majki snimljenoj 1987. godine. Ne sjećam se kada sam to čuo zadnji put. Čak i kada bi publici prepustio pjevanje, kao na “Iz sve snage” ili sjajno izvedenoj “Mene ne zanima”, to je radio ne jer nema snage za dalje nego kao da je osjećao da su te pjesme jednako njegove kao i od ljudi ispred njega. I glas i tijelo sinoć su ga služili kao da je u svojim najboljim dvadesetima. Prije nego što su ušli u “Iz sve snage”, Bare ni ovaj put nije propustio pozdraviti svog legendarnog kumašina Nedeljka Ivkovića Kilmistera, sa kojim je napisao tu pjesmu u Vinkovcima, sada već daleke 1984. godine.
Sjajni trenutci koncerta svakako su bili i kada bi Bare gurnuo bend u improvizaciju. Posebno na “Fantastičnoj vatri” i recentnijoj “Skarabej go-go”, gdje su odvalili sjajne jamove, negdje na tragu između Jamesa Browna i Jimija Hendrixa. Znaju oni na koncertima često ući neistražene i improvizirane vode, ali kada je Bare dobre volje kao sinoć, i kada ih dodatno pogura – to zvuči da se smrzneš. Baš kao što je rekao u ranije spomenutom razgovoru: “Najbitnije je da momci imaju povjerenja u mene, jer ako ja zajebem sve ide u kurac. Ako sam ja dobar onda se oni raspištolje, opuste. Nisu napeti, da li ću ja nešto zasrati i razvale na koncertima”. Baretu i bendu sinoć je na ruku svakako išao i odlično uštimani razglas i zvuk koga su pod kontrolom a često i u dobro crveno tjerali Vintageov domaćin Tomfa i bendov stalni tonac Berko. Bilo je zaista dobrano glasno ali i artikulirano koliko treba.
Već neko vrijeme Bare na koncertima uspostavlja spiritualnu vezu sa svojim bivšim podstanarom Halidom i između, a i za vrijeme pjesama, iz njega zna probijati Hali Gali manirizam. Tako je i sinoć, prije “Mršavog psa”, krenuo u a cappella verziju sevdalinke “Čudna jada od Mostara grada”, koju je od zaborava još ranih sedamdesetih spasio veliki Himzo Polovina. No kao da vlastitom zajebancijom nije želio biti pomenuti “uteg” bendu pa ju je skratio i izrecitirao hard core tempom, da bi uz posvetu “svim beskućnicima grada Zagreba” nastavio dalje sa “regularnim” repertoarom. Prošlo je više od trideset godina kako je Bare poslao Hali Gali Halida nazad u svemir, no nadam se da će ga makar još jednom vratiti natrag u život. Osmijeh kojim su Kruno, Gojko i Tibljaš pratili Baretovu izvedbu Himze govorio je da ni oni nemaju ništa protiv.
Sam završetak koncerta, nakon furioznih devedesetak minuta, Goran Bare i Majke priveli su kraju uz “Ja sam budućnost”, da bi se brzo vratili natrag i odsvirali završne “A ti još plačeš” i najnoviju, repetativnu i hipnotičku “Noćas prelazim rijeku”. Ova potonja, kao najbolji showcase potencijala i afiniteta “novih” Majki, sve se više udomaćuje među fanovima, a posebno na svom kraju kada je i Rodik ostavio lap steel na stranu, ustao i animirao publiku da zajedničkim singalongom završe i pjesmu i koncert.
Kao što sam već napisao, ne znam što se sinoć poklopilo i kada će se opet poklopiti na ovaj način, no sigurno je da je ova postava na svom vrhuncu i bilo bi zaista šteta da ne kapitaliziraju trenutak skorim odlaskom u studio i snimanjem novog albuma. A počeli su ga raditi još krajem 2019. godine kada su snimili pjesme “Rođen za suze” i “Noćas prelazim rijeku”, no nadolazeća je pandemija osujetila njihove planove. Tada snimljene pjesme nastavile su “novi” život benda, započet albumom “Nuspojave” i nagovještavale su da bi Goran Bare i Majke, sa Mariom Rašićem kao producentom, tek trebali snimiti svoj najbolji i najzreliji album. Iako je Bare u Vintageu stalno ponavljao da je već “stari đuturum” i “drtina” na pragu šezdesetih, za dobre (i najbolje) stvari nikad nije kasno. Sinoćnji je koncert u rasprodanom Vintage Industrial Baru najbolji dokaz, a petstoinjak sretnika koji su uspjeli doći do ulaznica svjedoci.
Setlista:
Rođen za suze
Ljubav krvari
Krvarim od dosade
Fantastična vatra
Odvedi me
Zašto
Mršavi pas
Skarabej go-go
Put ka sreći
Budi ponosan
Iz sve snage
Teške boje
Vrijeme je da se krene
Mene ne zanima
Ja sam budućnost
+
A ti još plačeš (bis)
Noćas prelazim rijeku (bis)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
