Iznimka od pravila da svaki sjajan bend čaroliju dobiva specifičnom kemijom, energijom ili kako vam drago, što nastaje spojem baš tih talentiranih pojedinaca u točno tom sastavu, Gustafi diskografski i koncertno jednako sjajno funkcioniraju već dvadesetak godina unatoč tome što svako toliko, odnosno na malne svakom albumu nastupaju u drugoj postavi.
Baš onako uvjerljivo i autentično kao što je svojedobno Branimir Štulić svojim tekstovima nenadmašno hvatao život zagrebačkih ulica, Maružin pjevanom riječju dočarava podneblje preko Učke, a nerijetka uporaba psovki u njegovu slučaju doista obogaćuje izraz (u skladu s tumačenjem Eddieja Izzarda, koji pritom, dakako, nije mislio konkretno na Gustafe i Maružina), a ne osiromašuje ga, niti ga vulgarizira, kako se na „beštime“ najradije gleda kroz civilizirano građansku, stručno-akademsku dioptriju.
Naslovna “Kanibalkanska” zahvaća širu društvenu temu metaforičkog kanibalizma očitovanog u beskrupuloznosti pohlepe i prevarantstva na balkanski način, tu je jedna pogrebna (“Funerali”) i jedna tema o strahu od mraka, kojeg god podrijetla (“Nimaj strah”) te nekoliko ljubavnih tema, uglavnom o vezama kratkoga vijeka na koje je vragolasti pripovjedač navikao, najčešće iznesene uz pomaknuti sentiment koji katkad, kad je tako usmjeren, izaziva i ocrtava emociju, ali nikad ne priziva šećernu patetiku.
Papreni ritam nezaustavljive vožnje prema naprijed, zadan uvodnom naslovnom pjesmom koja diše donekle manučaovskim spojem klezmera, cumbie, skapunka i inih Gustafima dragih nijansi, potvrđen melodičnim bluegrass punkom sljedeće pjesme “Proljeće 2003.”, obojene bendžom i puhačima rasklimano-raskuštranog njuorlinškog stila, u raznim inačicama pumpa i pulsira gotovo do kraja, uz šarolike kombinacije puhača i harmonike te istaknutu i dobrodošlu vokalnu podršku prateće pjevačice Barbare Munjas koja je, usput rečeno, nakon šest godina napustila veselu ekipu i pokrenula vlastiti bend Barbari.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=g5PwgepQg1Q[/youtube]
“Gadna kuja”, prerada “I Don’t Wanna Grow Up” Toma Waitsa i Kathleen Brennan s tekstom koji, osim po duhovitoj obradi neveselo-ozbiljne teme (“ljubav si mi obećala, dala mi drek”), lijepo nema veze s originalnim, dostojno nastavlja tradiciju neprimjetno uklopljenih prepjeva Pepea Huentea, Erica Claptona i Douga Sahma s prijašnjih Gustafovih nosača zvuka. Na sprovod smješteni “Funerali”, u “ritmu zahrđalih pogrebnih kolica s već pomalo spljoštenim elipsastim kotačima,” kako ju je opisao Maružin, nude odmor od poletnosti pri sredini albuma, da bi dvije posljednje pjesme (“Nimaj strah”, koju pjeva samo Barbara Munjas i “Uspavanka (za moju bivšu dragu)”, potonja opet s kanibalskim motivom drugog smjera od onoga u „Kanibalkanskoj“ (pjesmi) skrenule u svojevrsni ugođaj psihodeličnog snomoričkog horora.
Trinaest pjesama, jedna doskočica, četrdesetak minuta – sve isto, ali drukčije nego prije, još jedan izniman umjetničko-zabavljački čin Edija Maružina i njegove dragocjene istarske skupine. Sam vrh hrvatskoga pop-rocka danas i uopće.
Ocjena: 9/10
(Edi Maružin/EPH Media/Jutarnji list/Spona/Artistra, 2012/13.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
