Hartera festival – kada elektronika ima punkersku dušu

Sedma po redu Hartera tresla je tvorničke hale nekadašnje tvornice papira u Rijeci. Obzirom da buku nisu stvarali odavno ugašeni strojevi, već glazbenici, bilo je to mjesto koje nismo mogli zaobići.

Anders Trentemoller (Foto: Alstair Wiper / Anderstrentemoller.com)

Prljavi stari grad Rijeka je dom Hartera festivala koja usred sezone konkurira šminkerskom Zrću. Obzirom na zvuk koji je prevladavao na Harteri moglo bi se reći da se ta dva dana Zrće nakratko odmaralo u Rijeci, bar onaj dio koji voli sebe nazivati urbanim.

Puni mjesec iznad zaljeva, izbori najavljeni, a 7. izdanje Hartere je nastavilo tradiciju svojim dobro udarajućim ritmom.

Nekadašnja tvornica Hartera, jedna od najvećih u svijetu po proizvodnji i izvozu cigaretnog papira je propala, a da se u tranziciji nije dogodilo to što se dogodilo njeno ime danas ne bi bilo sinonim za najveći riječki glazbeni spektakl s atmosferom underground partyja koji spaja masovni i klupski doživljaj.

Sablastan je ulaz u tvornički krug. Ili je to razlog, ili pak bioritam većeg dijela uglavnom riječke publike što se na Harteri gužva na ulazu stvara tek oko ponoći kad svi u grupicama hrle ka unutrašnjosti kanjona Rječine. Oni koji dolaze ranije tu su uglavnom zbog multimedijalnih performansa umjetnika koji sudjeluju u konceptualnom dijelu programa i koji Harteri daju poseban začin umjetničkog, boemskog, svjetskog, kulerskog. Ove godine je Damir Martinović Mrle, odnosno Zeus Hartere već prije kraja posebno zadovoljan, jer je Festival ocijenio najbolje posjećenim od svih dosadašnjih šest sezona.

Petak.
Udarac po basu bubnjara Grča udara po svim živcima ravnomjerno i opetovani osjećaj zakucavanja u zid na suprotnom kraju dugačke betonske prostorije u nekadašnjoj tvornici papira podsjećaju na bombardiranje. Srećom ovo je festival i tri paralelna programa su zagarantirana.

Svega deset minuta prije ponoći i nastupa headlinera hala glavnog stage zjapi potpuno prazna. Nastup Hercules And Love Afair počinje točno kao po špagici, a prostor se nevjerojatno brzo napunio ljudima. Nastup dvije pjevačice Kim Ann i Aereae i drag queena Shauna Wrighta koji nosi ime nekog poznatog nogometaša nažalost niti u jednom trenu nisu mogle zamijeniti ekstatični Anthonyjev glas (obzirom da je napustio bend). Ponajmanje na “Blind”; hitu za koji nu-disco ansambl može biti Bogu zahvalan do kraja života, a možda i dulje.

Kako glazba nije toliko zanimljiva koliko njihov modni izražaj pažnju vuku misli u smjeru retro je moderno, moderno je ponekad stvarno smiješno, osamdesete više nisu vintage ali su retro, a garderobni ormari iz devedesetih ponovno su u pogonu. Iako su široko-usko, dugo-kratko hit sezone, riječki hit detalj je inspiriran s Janice Joplin, odnosno zavezana vrpca preko čela. A uveseljavaju i poruke s muških majica poput “Go fuck yourslef do be happy”.

U subotu su ipak prevladale indie i emo kreacije, a glavni stage zauzela je Lollobrigida kao zagrijavanje za Andersa Trentemøllera i njegov bend, DJ-a koji potpuno live izvodi svoj repertoar nakon “The Last Resort” albuma 2006. godine, kad ga je i svijet je prigrlio kao novu zvijezdu. Instrumenti pred njim bili su klavijature, ksilofon, činela, nekoliko setova bubnjeva i iPad koji je zamijenio laptop. Dalje>>

Zadnje od Reportaža

Za Beograd

U ponedjeljak smo starci i ja odlučili otputovati u Srbiju. Malo je
Idi na Vrh
X