Sedma po redu Hartera tresla je tvorničke hale nekadašnje tvornice papira u Rijeci. Obzirom da buku nisu stvarali odavno ugašeni strojevi, već glazbenici, bilo je to mjesto koje nismo mogli zaobići.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=h0uOlJntSFc[/youtube]
Pojavili su se iza rebrastog zida drvenih letvica i u oblaku dima odsvirali preludij u nastup. Koliko je drvena barijera mogla utjecati na zrakasto širenje zvuka s pozornice i nije toliko bitno koliko efekt koji su sa njima uspjeli postići. Zastor pada i brze dinamičke glazbene izmjene kojim je dominirao glas Marie Fisker odlično voze u smjeru katarze koja svoju prvu snažnu katarzu doživljava negdje nakon polovice nastupa koji je trajao svega sat vremena. Pročišćenje zvukom do laganog lebdećeg osjećaja omeo je samo od prolivenog pića ljepljiv pod. I onda lagani ali siguran oproštaj u indie maniri. Ozbiljan pokušaj nabavljanja playliste nastupa te večeri pretvorio se za autoricu ovog teksta u body autografiranje i druženje do zore, ali više o tome u intervju s Trentemøllerom za koji dan.
Glazbeno se Hartera i ove godine profilirala u zadovoljenje velike potrebe publike za elektronikom i relativno male za alternativnim bendovima (ako se ne računa nulti dan). Neprikosnoveni naglasak stavljen je na kvalitetu izvođača među kojima su s pravom i Multietnička atrakcija iz Beograda – genijalan dvojac koji na mišiće proizvodi provokativni drum and bass.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=1ta5_CxcggE[/youtube]
I ove godine je u sklopu stalne umjetničke instalacije djelovao “Radio Isus” i kucalo “Hartera Svetište Srca”, dok je u pripremi i strip o Harteri koji se u sneek peeku već pojavio u obliku rješenja za glavne likove među kojima je i Mrle.
Hartera je odraz riječkog mentaliteta koji ne pati od kompleksa veličine koliko mu je bitnije biti ispred svog vremena u hrvatskim razmjerima. Za razliku od zagrebačkog IN Music Festivala opstojnost Hartere utoliko ne ovisi o zvučnim imenima svjetskog mainstream, a grad ga je prihvatio kao još jedan prepoznatljiv punkt riječkog “stanja uma”. Kulturno i žanrovski sve opširnija i zanimljivija Hartera to ilustrira i vuče do zaključka: niste bili – falili ste!