Haustor ‘Treći svijet’ – grozničavi polusan izvan vremena i prostora

Na ‘Trećem svijetu’ Haustor je jednu stripovsku estetiku pretvorio u nešto doista posebno, jedno vanvremensko iskustvo opipljivo poput najeftinijeg papira na kojem su tiskani šund romani, koji je nakon gotovo četiri desetljeća požutio od vremena i postao grublji, ali upravo zbog toga još vjernije prenosi svu svoju kvalitetu nekom svijetu budućnosti.

Haustor “Treći svijet”

Za pedeset ili sto godina kad nas potru kuge, virusi i nuklearni ratovi i kad ostanu samo dva čovjeka u ovom kutku svijeta gdje su živjeli brojni narodni i narodnosti, ta dvojica će se vjerojatno susresti na pustopoljini i svađati se oko toga čiji je predak bio na kojoj strani u Drugom svjetskom ratu i je li bolji jugoslavenski album bio “Odbrana i posljednji dani” Idola ili “Treći svijet” Haustora.

Obje ove ploče u svega nekoliko dana razmaka reizdala je Croatia Records u svom aktualnom nizu reizdanja novovalnih albuma. “Odbrana” je odmah zasjela na vrh ljestvice prodaje, a očekuje se da bi je Haustor mogao sljedeći tjedan skinuti s te pozicije, s obzirom na činjenicu da je njihov istoimeni debitantski album bio najprodavanija ploča prošle godine. Da, zapeli smo u prošlosti kao da se ništa vrijedno spomena trenutno ne događa na glazbenoj sceni, premda to nema nikakve veze s činjeničnim stanjem stvari. Ali nostalgija je ipak i više nego opravdana, jer slušajući ove stare i dobro nam poznate albume vidimo da su doista bili pisani za vječnost.

“Odbrana” Idola proglašena je najboljim YU-rock, odnosno regionalnim albumom u relevantnim anketama kritičara prvo 1985. u legendarnom časopisu Džuboks, a zatim i u kratkotrajnom hrvatskom izdanju časopisa Rolling Stone, ali u komentarima ispod osvrta koji je prije dva dana na našem portalu objavio kolega Harča odmah se našao sijaset glasova koji su zavapili da je titula najboljeg trebala pripasti “Trećem svijetu”. Ja sam ovdje da bih, u okviru svojih mogućnosti, pokušao stati na stranu upravo tih glasova.

Ne mogu vam ovdje pričati što je značio ovaj album Haustora te davne 1984. godine kad je izvorno objavljen jer sam tada bio premlad da bih znao išta o bilo čemu. Jedino što mogu jest pokušati iznijeti svoje dojmove stvorene čestim naknadnim preslušavanjima i opisati svjetove koje nam je u tih četrdesetak minuta oslikala ne baš uvijek glatka autorska suradnja između Darka Rundeka i Srđana Sachera u svom apsolutnom kreativnom zenitu koji su postigli već na svojem drugom dugosvirajućem izdanju.

Baš kao ni “Odbrana”, niti “Treći svijet” nije album velikih hitova; Haustor će svoje najveće uspješnice posaditi na drugim izdanjima. Ipak, ni na jednoj drugoj ploči autorski dvojac neće uspijeti svijet toliko dosljedan u svom zvuku i poetici da može egzistirati van diskografije ne samo ovog benda, već kao zaseban umjetnički entitet kao takav. Ako išta na njemu može djelovati kao eventualni hit singl, vjerojatno bi najbliže tome došla uvodna “Neobičan dan” koja započinje naoko nevinom vožnjom na biciklu, ali iz nje viri toliko zlokobnih slika poput ulica punih žrtava i slugu iskonske zvijeri Begemota te prinčeva pakla Asmedaja i Abadona da si pažljiviji slušatelj neće dopustiti zavesti reggae i dub ritmom kakav su i The Clash ganjali u kasnijoj fazi karijere, a koji će poslužiti kao univerzalna kulisa tog trećega svijeta koji Haustor zvučno slika poput kakvog grozničavog polusna izvan vremena i prostora.

Taj san čas će nas odvesti u neku fiktivnu verziju Jeruzalema opjevanog pod arhaičnim oblikom Jeršaleim koji je za ovu priliku “dobio luku” i trguje u dolarima, da bi nas zatim dobacio pod “Babilonske baklje” čija je melodija rođena iz duha međimurskog melosa. Dok će prva strana ploče završiti u nadrealističkim tonovima “Patuljaka u vrtu”, drugu će otvoriti posveta proleterima u njihovom nastojanju da slobodan vikend pretvore u ljetovanje uobličena u pjesmu “Radnička klasa odlazi u raj” u čijim već uvodnim stihovima “crni đavo toči prvi konjak”, a čiju će tematiku Rundek naknadno posjetiti i u pjesmi “More, more” na svom prvom samostalnom albumu “Apokalipso” nakon što Haustor odradi svoj posljednji zajednički koncert sredinom devedesetih godina.

Možda je upravo završni dio, počevši od “Donje strane munje”, onaj koji je ujedno i najupečatljiviji na trećem svijetu. Pogotovo u “Skriven iza lažnih imena”, ali i u završnoj naslovnoj pjesmi, pred nama se u potpunosti otvara i diše taj “treći svijet” kao nekakvo tlo za pustolovinu života, nešto što zvuči kao otpjevana epizoda stripa o Cortu Malteseu u kojoj vjetrovi pušu poput andskih frula sikua ili zampoña koje je na ploči odsvirao Robert Lovrić. Uz tako snažne zvukove i slike, ove pjesme bremenite su i mirisima poput znoja robova, ribe koje žene čiste dok protagonista “crni dječak s puškom u ruci vodi do logora”, pa sve do dima iz dimnjaka na krovovima u dijelu grada koji čak i zima zaobilazi.

Znat će Haustor i kasnije u karijeri takvu izrazito stripovsku estetiku pretvoriti u fenomenalne pjesme, pogotovo primjerice u fenomenalnom “Šejnu”, ali na “Trećem svijetu” stvorili su to nešto doista posebno, jedno vanvremensko iskustvo opipljivo poput najjeftinijeg papira na kojem su tiskani šund romani, koji je nakon gotovo četiri desetljeća požutio od vremena i postao grublji, ali upravo zbog toga još vjernije prenosi svu svoju kvalitetu i bit svoje specifične estetike nekom svijetu budućnosti.

Iako reizdanje “Trećeg svijeta” nije poput prvijenca popraćeno nekim novim tekstovima i fotografijama, ovome albumu ništa od toga doista ni nije potrebno. Sve što njemu treba jest ispravna gramofonska igla koju ćete spustiti na vinil i dopustiti mu da vas odvede u svoju uvrnutu uobrazilju. Ono što mu najmanje treba jest to da vas netko pokuša uvjeriti da je u pitanju najbolji album jugoslavenskoga rocka. Samo spusti iglu i to će ti odmah biti jasno. I digni visoko ruke.

(Croatia Records, 1984./2022.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh
X