U sklopu zagrebačkog noir festivala, u petak 25. svibnja u 21.00 održat će se premijera filma ‘Headhunters’ (Lovci na glave), hvaljenog norveškog trilera u režiji Mortema Tylduma. Svoju hrvatsku premijeru film doživljava usporedno s ditribucijom za američko tržište, a kako se radi o naslovu novijeg datuma koji nije u redovnoj kino ponudi, ljubitelji trilera nikako ne bi smjeli propustiti ovu priliku.
Jo Nesbø je ime koje vam teško može promaknuti ukoliko ovih dana šećete gradom, jer svi izlozi naših knjižara zatrpani su njegovim romanom “Šišmiš” iz 1997. godine, prvim iz serije o detektivu Harryju Holeu, na naš jezik preveden tek ove godine. Isti taj Nesbø potpisuje i “Lovci na glave”, predložak po kojemu je Tyldum snimio svoj film.
“Lovci na glave” je jedan od onih filmova koje odgledate u dahu. To naravno ne podrazumijeva da se nužno radi i o odličnom filmu bez mane, no film koji vam dopusti da kroz njega tako jednostavno i bezbolno prokližete, svakako ima svoje vrijednosti. Roger Brown (Aksel Hennie) živi naizgled lagodnim životom – skupa kuća, skupi automobili i prekrasna supruga. No, kako to i sam kaže u svom predstavljanju na samom početku filma, živi preko svojih mogućnosti. Uz svoj svakodnevni posao gdje vrbuje potencijalne klijente za tvrtku za koju radi, a sve kako bi zadovoljio (ili barem misli da ih zadovoljava) zahtjeve svoje supruge, Roger je kriminalac. Ispipava teren, prikuplja sve nužne informacije o svakodnevici svoje mete, a zatim sa svojim suradnikom kreće u akciju – upada u njihov dom, zamijeni vrijedne umjetnine plagijatima, originale prodaje i tako zarađuje novac.
Clas Greve (Nikolaj Coster-Waldau; Game of Thrones) je idealan za mjesto u tvrtki, a k tome u svom posjedu ima originalnog Rubensa. No Greve, koji je bacio oko i na Rogerovu ženu, postaje prevelik zalogaj za Rogera. Ne treba dugo prije no što shvatite kako nas za kojih par godina očekuje isti ovaj film u skupoj holivudskoj produkciji, upropašten nekim Fincherom, skupim specijalnim efektima, papirnatim likovima i patetičnom pričom.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=bFKM0ETjGjU[/youtube]
Ono po čemu film ostaje najupečatljiviji svakako je razvoj glavnog lika. Roger je antipatičan, nizak, iskompleksiran, ljubomoran i pohlepan. No malo tko neće biti na njegovoj strani već negdje kod polovice filma. Ne jer doživljava neko posebno iskupljenje ili žaljenje za svojim postupcima, nego jer je jednostavno stvaran i nevjerojatno opipljiv i poznat. A film ne samo da mu daje prostora za razvoj, nego uvlači gledatelja u njegov svijet izvrnutog morala i nečiste savjesti. U nemilosrdnoj borbi za preživljavanjem, kad sam postane lovina, zašto želimo da se Roger spasi i je li on uopće loša osoba? Horor same situacije proizlazi upravo iz ponašanja likova i bezizlaznosti iste; nije proizvod ni specijalnih efekata ni jeftinih trikova zastrašivanja. Vrlo dobro je nijansiran i odnos Rogera i supruge, sve ono što ih spaja i razdvaja, njegov strah da će ga ostaviti i, u zaokupljenosti tim strahom, nemogućnost da joj dade nešto nepatvoreno. Plašljivo uzmiče pred njom i nije sposoban vidjeti što ona od tog odnosa treba i želi i zašto bi uopće bila s njim.
“Lovci na glave” je privlačan film koji drži pažnju, gradacija cijele situacije je fino posložena i likovi se dobro kreću kroz film, čemu su prvenstveno pridonijeli dobri glumci, posebice Hennie. Osim nekoliko sitnih zamjerki koje se odnose na neke logičke nedoslijednosti i eventualnu sveukupnu zasićenost, nema se prigovoriti nečemu ozbiljnome. Ljestvica u toj sferi postavljena je nažalost toliko nisko, da i svaki najmanji izvanserijski trud treba vrednovati.
Ocjena: 7/10
(Friland, Yellow Bird Films, Nordisk Film, 2011.)