Prvaci punk/hip-hop crossovera Ho99o9 objavili su svoj prvijenac za DTA Records imena ‘Skin’.
DTA Records, label bubnjara i producenta Travisa Barkera u rekordno je kratkom vremenu postao hub novog vala pop punka, što zbog Travisa, što zbog na-pravom-mjestu-u-pravo-vrijeme sindroma gdje je u centru sve s gitarom, pjevnom melodijom i polu-programiranim trap 808icama.
Unatoč tomu, izgleda da se label ima namjeru razgranati dalje, izvan toga što je načelno lako probavljivo. “Skin”, novi album horrorcore/hardcore punk dvojca Ho99o9, s Travisom u produkcijskoj stolici, svježi je primjer te nove tendencije širenja.
Iz ove perspektive godine 2015. nabasao sam na snimku njihovog nastupa na SXSW-u, gdje su se odmah suprostavila dva pola – očigledan utjecaj Bad Brainsa i utjecaj Onyxa. Na samom početku kratkog seta izgledalo je kao da se ta dva pola pokušavaju pobiti jednim konačnim taktom, ali nedugo nakon se stvar razriješila i dvije suprostavljene strane počele su surađivati.
Suradnja se pokazala kvalitetnom – dosadašnja diskografija imala je uspona i padova, ali je uvijek bila čudna, neovisno o fazi. Beastie Boysi na steroidima.
“Skin” nosi prikladno ime. Lirikom i tonom se lako zavuče duboko ispod kože i snažnim vibracijama tjera na preispitivanje svega što tvori život, realnost, i sve između. Produkcija Travisa Barkera se itekako osjeća, beatovi dosta nalikuju njegovim recentnim solo pothvatima u svijetu hip-hopa, a nakon svega osjeća se i jasno je da je to i dalje isti bend, uz blagi začin.
Album nema jasnog, lineralnog narativa, u tom smislu više nalikuje mixtapeu s potpuno novim materijalom. Iz tog razloga ga je lako pratiti i mrvicu lakše uzeti ga za to što jest – album koji bi trebao sagraditi put do nove faze benda, daleko više usredotočenu na tekst, uz energiju koja je i tako bila jednim od dominantnijih sastojaka u spomenutom sosu.
Čini se da Ho99o9 prvenstveno zanima evolucija, nešto što će ih zadržati u konstantnom stadiju laganog kreativnog gladovanja. Nisam siguran koliko je to poželjno u današnjem do zadnjeg detalja fabriciranom svemiru, i upravo zbog toga sam voljan usuditi se prognozirati da će se takav univerzalan, iskren potez isplatiti. Po prirodi su nezahvalne, ali oprošteno je ponekad bubnuti i ostati živ – album ipak obećava.
Zanimljivo je iz te pozicije čekati iduće poglavlje. Ne znaš kad će, ne znaš kako će zvučati, ne znaš gdje će odvesti, početi i završiti. Nije ni da te previše zanima, jednostavno stojiš u mjestu i čekaš, pa što bude. Sigurno će dobiti pravo na nove retke – to je jedino što već sad možemo zaokružiti.
Ocjena: 8/10
(DTA Records 2022.)