‘Zmajeva kuća’ iz epizode u epizodu pokazuje se kao dostojni nasljednik ‘Igre prijestolja’.
Dijana Ćurković: Prije nego se bacimo na razgovor o drugoj epizodi, sad kad je i prva napokon puštena u javnost, možemo je možda malo podrobnije prokomentirati, a i dodati par tehničkih detalja koje smo preskočili zadnji put. Recimo, spomenuli smo da je imala ugođaj “Igre prijestolja”, ali nismo rekli da je to vjerojatno zato što ju je režirao Miguel Sapochnik, redatelj nekih od najcjenjenijih, ali i najomraženijih epizoda Igre prijestolja: “Hardhome” i “Battle of the Bastards”, odnosno “The Long Night” i “The Bells” iz zadnje sezone. U prvoj epizodi nije stigao toliko razočarati, ali uspio je postići očekivani ugođaj.
Ivan Laić: Ryan Condal i Sapotchnik su showrunneri “House of the Dragon”. Što god mislili o epizodama iz zadnje sezone koje je on režirao, “Battle of the Bastards” je s pravom nagrađena Emmyjem i DAG-om za najbolju televizijsku režiju i ostat će upamćena kao jedna od najboljih epizoda cijele serije.
Dijana Ćurković: Tako je, a to je 6. sezona, kad više nije imao predložak Georgea R. R. Martina. Meni je i “Hardhome” genijalna, možda čak i bolja.
Ivan Laić: U uvodnoj epizodi “Zmajeve kuće” nije se imao priliku toliko razmahati, ali postigao je sve što je potrebno da otvori novu priču na pravi način i, kao što kažeš, zadrži ugođaj na koji su obožavatelji navikli.
Dijana Ćurković: U stranim medijima kliče se da će Martin napokon dobiti seriju koju želi, jer ima nad njom potpunu kreativnu kontrolu. Tako je sam izabrao relativno neiskusnog Ryana J. Condala (“Hercules”, 2014.; “Colony” 2016.-2018.) da s njim osmisli seriju, a potpisuju i scenarij za prvu epizodu, koji je poprilično dobar. Posebno cijenim arhaizme tipa good morrow ‘dobro jutro’ ili I jest ‘šalim se’, kakvi se dosljedno pojavljuju i u drugoj epizodi, recimo u obje sporedni likovi spomenu da ne žele vidjeti svoju head on a spike (što je možda i memberberry iz “Igre prijestolja”). Što kažeš na priču?
Ivan Laić: Priča se polako počinje zahuktavati. Pola godine nakon smrti kraljice i proglašenja princeze Rhynere (još uvijek Milly Alcock) nasljednicom prijestolja nauštrb divljeg princa Daemona (Matt Smith), kralj Viserys (Paddy Considine) nalazi se pod sve većim pritiskom raznih sila da se ponovno oženi i nastavi kraljevsku lozu (“Even Dragons get lonely, objasniti će sam vladar.”). Lord Corlys (Steve Toussaint) i nesuđena kraljica Rhaenys (Eve Best) nude mu svoju dvanaestogodišnju kćer Laenu (Savannah Steyn), no kraljeve želje leže negdje drugdje, što će dovesti do neočekivanih novih alijansi.
Dijana Ćurković: Ta bračna ponuda mi je jedan od gadljivijih momenata iz pera autora poprilično gadljivih stvari, a tragično je što je prije sto godina bila sasvim normalna, a nije nemoguća ni danas. U “House of the Dragon” ni šoka ni gađenja ne nedostaje. Osim što su u prošloj epizodi doslovno sakatili zločince pred našim očima, scene s turnira su bile poput kompilacije “Najgroznije od Igre prijestolja”, dok su se plemenitaši veselili porodu koji je, kako smo vidjeli u majstorskoj montaži na kraju prve epizode, završio tragično. I baš kao što se kroz svečanu ložu proširio šapat o kraljičinoj smrti, tako se širi i politički utjecaj po Westerosu, jednako učinkovit ako je postignut bitkom ili porodom. Ta montaža na brutalan način najavljuje temu koja će se protezati kroz čitavu sezonu: nasljedstvo i pravo na vlast. Bračne ponude koje će biti konzumirane kad udano/oženjeno dijete postane punoljetno u Westerosu su normalan politički potez. Pritom je Paddy Considine odlično odigrao nelagodu 53-godišnjeg kralja u romantičnoj šetnji s dvanaestogodišnjakinjom.
Ivan Laić: Interesantno je da smo u prvoj epizodi vidjeli da je kralj porezao ruku na prijestolje koje Aegon stvorio od mačeva svojih neprijatelja. Tron je oštar kako bi svatko tko sjedi u njemu bio upozoren da kraljeva pozicija nikad nije laka, da je vlast opasna i da vladar mora biti oprezan. U drugoj pak epizodi vidimo scenu liječenja kraljeve ozljede prilično gadnom metodom koja uključuje zdjelu punu crva. U mitologiji Westerosa ozljeda na mačevima trona sugerira da prijestolje odbija vladara koji nije dostojan titule. Bit će zanimljivo vidjeti na što autori smjeraju s takvim naznakama.
Dijana Ćurković: U prve dvije epizode, a posebno na turniru imali smo prilike vidjeti i plemićke kuće Westerosa, a mnoge stvari se nisu promijenile u odnosu na “Igru prijestolja” pa će obožavatelji znati da je onaj tko vlada Valeom (Kingdom of the Mountain and the Vale) sigurno među najmoćnijima (ženidbom je tu titulu stekao Daemon Targaryen). Spomenute su i poznate kuće poput Starkovih koji upravljaju Sjeverom, a upoznali smo i nove aktere, poput obitelji Valerion, vladara Stepstonesa koji su stigli s drevne Valerye na Essosu, ali nisu jahači zmajeva nego izvrsni trgovci, koji su i najbogatiji u Sedam Kraljevstava, a lord Corlys je i u Malom vijeću kao Master of Ships, a oženjen je nesuđenom kraljicom. Lannisteri postoje, ali samo kao vladari Kingdom of the Rock, s daleko manje moći nego u prošloj seriji. U Harrenhallu je sjedište Kingdom of the Isles and the Rivers kojim upravlja Master of Laws lord Lyonel Strong (Gavin Spokes), a Kingdom of the Stormlands, Kingdom of Reach i Principality of Dorne spominju se tek u prolazu, jer je važnije područje Slobodnih gradova, odnosno Trijarhrija (Lys, Myr i Tyrosh) te mirski princ koji napada područje Craghas Drahar (Daniel Scott-Smith), prozvan Crab Feeder.
Ivan Laić: S druge strane, Dragonstone postaje strateška točka jer se Daemon tamo utvrdio i u znak neposluha i provokacije pokrao kralja, što će dovesti do najbolje scene u epizodi u kojoj će Alcock naprosto zablistati autoritetom.
Dijana Ćurković: Alcock je odlična, na prvi pogled činila mi se kao kopija Arye, ali ima izrazitu osobnost i prirođeno kraljevsko držanje. Asocijacija na Aryu je možda i malo preočita, kad npr. u scenama ispod Wierwood stabla (koje u Igri prijestolja u King’s Landingu više ne postoji) Rhaenyra spominje Nymeriju, povijesnu princezu ratnicu po kojoj je Aryin vuk dobio ime. A opet, Alcock ima držanje vladarice, ležerne, ali ipak različite od Arye. U sceni pogreba je puno sličnija Daenerys.
Ivan Laić: Za kraj bi valjalo barem uzgred spomenuti velik uspjeh prve epizode po pitanju gledanosti, s početnih deset, a sada već i preko dvadeset milijuna praćenja na različitim platformama, premijerna epizoda “Zmajeve kuće” postala je najgledanijom televizijskom premijerom u povijesti HBO-a, a usto je i prije emitiranje druge epizode već očekivano potvrđeno da i druga sezona kreće u produkciju. Osim toga kritike su mahom pozitivne, vjerujem da se to neće promijeniti ni nakon druge epizode, a mi znamo da najbolje tek slijedi, ali o tome ćemo više sljedeći tjedan prije emitiranja treće epizode.
Saznajte više: ‘House of the Dragon’ – stiže igra zmajeva