Daniel Radcliffe je agent FBI-ja u raljama skinheada.
Film Daniela Ragussisa “Imperium” prisvaja dva učestala recentna trenda u indie kinematografiji. Prvi je taj da su mu tema skinheadi, neonacisti, klanovci i sve ono što se ovih dana popularno naziva “alternativnom desnicom”. S tom tematikom smo se nedavno susreli u filmu “Green Room” Jeremyja Saulniera, o kojemu smo nedavno pisali, filmu u duhu starih trilera Johna Carpentera u kojemu su skinheadi prikazani kao prijetnja junacima slična bilo kojem čudovištu u kakvom drugom horor filmu. Za razliku od “Green Rooma”, “Imperium” ulazi dublje u organizaciju rasističkih pokreta u Americi, njihovu motivaciju i djelovanje.
Drugi trend na koji se “Imperium” nadovezuje je uspješno odmicanje Daniela Radcliffea od svoje trademark uloge Harryja Pottera i prikazivanje različitih mogućnosti ovoga mladog glumca. Na tom području najviše je napravljeno u potpuno šašavom filmu “Swiss Army Man” u kojemu Radcliffe glumi leš kojeg njegov partner Paul Dano koristi kao svemoguć alat u bijegu s napuštenoga otoka. Da, to je doista radnja filma ukratko. Čini se da zadatak Danielovoga novog profiliranja bolje prolazi na terenu nezavisne kinematografije nego u holivudskim hitovima, jer treće ovogodišnje Radcliffeovo pojavljivanje, ono u suvišnom nastavku bezličnog krimića “Now You See Me”, nećemo pamtiti kao vrhunaravno ostvarenje, a film ionako pokušavamo potisnuti u zaborav. O ranijim ulogama u “Victor Frankenstein” i “Horns” bolje je šutjeti.
U “Imperiumu”, pak, Radcliffe glumi Nate Fostera, mladog agenta FBI-ja koji se na tajnom zadatku infiltrira u bandu skinheada u nastojanju da osujeti teroristički napad koji se planira unutar rasističke zajednice. Mnogo više radnje od toga u “Imperiumu” nema, a režiser Ragussis ne trudi se previše ni Natea dovoditi u riskantne situacije gdje bi mogao biti razotkriven na način da tako stvara posebno ozračje napetosti u filmu. On se više trudi usredotočiti na Nateovu empatiju, njegove nemoguće pokušaje razumijevanja nasilnog okruženja nabijenog strahom ljudi među kojima se našao.
Jedna od poruka filma jest i ta da u cijelom tom zoološkom vrtu ideološki poremećenih mrzitelja, najopasniji nisu oni koji tako izgledaju (ćelavi banditi na cestama), niti oni koji tako zvuče (medijski eksponirani širitelj mržnje Dallas Wolf kojeg igra Tracy Letts), već neupadljivi i blagoglagoljivi očevi koji grade kućice na drvima (simpatični Sam Trammel iz “True Blood”). Jedini ženski lik u filmu igra vrlo dobra Toni Colette kao agentica koja upravlja Nateom, a koja je i previše vođena vlastitim iskustvom i instinktom, no i ovaj put ženska intuicija pokazuje se ispravnim oružjem.
“Imperium” nije film koji ćemo pamtiti po uzbuđenjima koje donosi, niti nekim vrlo interesantnim obratima ili napetoj radnji. Riječ je o sasvim solidnom ostvarenju koje najbolje funkcionira na dva područja koje smo naveli na početku teksta; uvidu u pomračeni svijet američke alternativne desnice i dosad nezamislivog glumačkog ostvarenja čovjeka koji nam jasno daje do znanja da ne želi ostati zapamćen kao dječak s ožiljkom munje na čelu.
Ocjena: 6/10
(Atomic Features, Green-Light International, Grindstone Entertainment Group, 2016.)