U 76. godini od posljedica raka umro je Chuck E. Weiss, pjevač i kantautor, vlasnik kluba i nezaobilazna pojava na holivudskoj glazbenoj sceni u posljednjih pola stoljeća.
“…Chuck E. Weiss je mensch, lažljivac, majmun i patološki vodviljanac. Daleki je Houdinijev rođak; on je bogomoljka koja jaše čaplju kroz lošu četvrt. Velečasni je koji maše pištoljem. U osnovi, on se bavi spašavanjem i trebali biste raditi sve što vam kaže.” – Tom Waits
U isto vrijeme kad su jučer slovenski mediji oglasili lažnu vijest o smrti umjetnika Marka Brecelja, neslužbenim kanalima do mene je stigla i još jedna tužna novost, koja se nažalost pokazala istinitom. U 76. godini od posljedica raka umro je Chuck E. Weiss, pjevač i kantautor, vlasnik kluba i nezaobilazna pojava na holivudskoj glazbenoj sceni u posljednjih pola stoljeća. Vijest su tijekom noći potvrdile i relevantne američke novine.
Velika većina ljudi upoznatih s Weissovim imenom, likom i djelom do njega je došla zbog Chuckove dugogodišnje povezanosti s Tomom Waitsom. Dvojac se upoznao u Weissovom rodnom Denveru sedamdesetih na koncertima na stadionu Ebbets Field gdje je Chuck svirao bubnjeve na koncertima blues legendi kao što su Muddy Waters i Lightnin’ Hopkins. Weiss je svojim osebujnim stilom na neki način opčinio Waitsa koji će brojne komponente Weissova osebujnog stila ukomponirati u vlastitu personu kasnih sedamdesetih.
Waits, njegova tadašnja djevojka, kantautorica Rickie Lee Jones i Weiss činili su ekstravagantni trio okupljen među brojnim zvijezdama koje su živjele u zloglasnom Tropicana Motelu na Zapadnom Hollywoodu. Chuckovo se ime na nekoj Waitsovoj ploči prvi put spominje s “Nighthawks at the Diner” (1975.) gdje je potpisan kao koautor pjesme “Spare Parts (A Nocturnal Emission)”, a zatim i na “Small Change“(1976.) u podnaslovu pjesme “Jitterbug Boy (Sharing a Curbstone With Chuck E. Weiss, Robert Marchese, Paul Body And The Mug And Artie)” kao i u stihovima “I Wish I Was In New Orleans”: “Deal the cards, roll the dice/If it ain’t that old Chuck E. Weiss”. Trojac možemo vidjeti i na fotografijama unutar Waitsove ploče “Blue Valentine” iz 1978., “Blue Valentine”.
Iako je njegova povezanost s Waitsom među fanovima obojice legendarna, Weissov najveći “claim to fame” sedamdesetih ipak je osigurala Jones, napisavši o njemu pjesmuljak “Chuck E.’s in Love” koji će postići neočekivan uspjeh postavši njezinim najvećim hitom karijere i doseći vrtoglavo četvrto mjesto na Billboardovoj Hot 100 ljestvici. “…Prvi put sam je čuo kad mi ju je odsvirala,” rekao je Weiss o pjesmi. “Bio sam zabezeknut… Nismo imali pojma da će nas oboje po tome poznati do kraja života.”
Waits će napustiti Zapadnu obalu kad Jones i Weiss postaju ovisni o heroinu dok se “Chuck E.’s in Love” i album na kojem je objavljena penju po ljestvicama. Nakon toga dolazi i Weissov prvi iskorak u diskografiju objavom albuma s demo snimkama “The Other Side of Town” (1981.), ali izdanje prolazi nezapaženo unatoč gostovanjima Rickie Lee i njezinog tadašnjeg partnera, slavnog Dr. Johna. Weiss će za svoj prvi značajan album morati pričekati tek obrat stoljeća i pomoć starog prijatelja Waitsa koji će producirati “Extremely Cool”.
Taj album izlazi u prvoj polovici 1999., u doba kad će se i Waits vratiti na scenu nakon sedmogodišnje diskografske pauze svojom pločom “Mule Variations”. Produkciju uvodne pjesme “Devil with Blue Suede Shoes” potpisuje glumac Johnny Depp koji je s Weissom dijelio vlasništvo zloglasnog kluba Viper Room ispred kojeg je umro Deppov kolega River Phoenix 1993. godine. Weiss će s Waitsom i Deppom ponovno udružiti snage 2014. na Chuckovom posljednjem albumu “Red Beans and Weiss” koji objavljuje etiketa ANTI- Records. Između tih dvaju albuma, Weiss objavljuje i ploče “Old Souls & Wolf Tickets” te “23rd and Stout”, ali iza svakog od njegovih izdanja veći uspjeh uredno izostaje, no uspjeh nikad nije bio jedan od njegovih ciljeva.
Weissa je, izgleda, više od njegove glazbene karijere – koju je konstantno održavao nastupajući sa svojim pratećim sastavom The God Damn Liars – definirao njegov status lokalne legende, brbljavog smutljivca s ceste kojeg svi poznaju, bonvivana sa samog ruba zakona. “On je lik koji će vam prodati guzicu štakora i reći da je zaručnički prsten,” rekao bi Waits. Ali glazbenici su uvijek prepoznavali vrijednost njegovih pjesama i izvedbe. Na omotnici ploče “Extremely Cool” stoji citat blues giganta Willieja Dixona: “Zar nemaš uši, sine? Taj mali Židov s velikom glavom jedan je od najboljih glazbenika u ovom gradu, možda i u zemlji.” No, poznavajući Weissov stil i ovaj citat mogao bi biti izmišljen.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
