‘Inside Llewyn Davis’ – braća Coen u glavi folk prokletnika

New York, Greenwich Village, 1961. godina. U Gaslight Caffeu na MacDougal Streetu pokret ‘folk revivala’ je u punom zamahu, a jedan od njegovih ambasadora odsad je i Llewyn Davis, antijunak novog briljantnog filma braće Coen.

'Inside Llewyn Davis'

Lik Llewyna Davisa djelomično je utemeljen na biografiji Davea Van Ronka, “gradonačelnika” ulice MacDougal, pa je tako već naziv Inside Llewyn Davis izravna posveta albumu Inside Dave Van Ronk, a naslovnica Llewynove ploče identična je Van Ronkovoj.

Film je pun aluzija u kojima će poznavatelji folk scene šezdesetih uživati. Tako naprimjer, noć prije Llewyna u Gaslightu nastupa irski kvartet čiji su puloveri jednaki onima braće Clancy i Tommyja Makema, a Llewyn u najluđem djelu filma putuje u Chicago (sa beat pjesnikom Johnnyjem Fiveom i ušlagiranim džezerom Rolandom Turnerom, kojeg glumi još jednom sjajni John Goodman) na sastanak sa Budom Grossmanom (F. Murray Abraham), čije ime jasno asocira na Alberta Grossmana, menadžera između ostalih i Boba Dylana i Petera, Paula i Mary. Tako da ne čudi da ovaj Llewynu ponudi mjesto u triju koji upravo okuplja. A i sam Dylan će nešto za kraj odsvirati…

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=LFphYRyH7wc[/youtube]

No, Llewyn Grossmanovu ponudu neće prihvatiti, jer Llewyn je luzer. Kako u jednom trenutku primjećuje Jean (Carey Mulligan), kojoj je ovaj možda, a možda i nije, napravio dijete: “Štogod dotakneš, pretvori se u govno. Ti si poput idiotskog brata kralja Mide.” Osim toga, pomalo je i neugodne naravi, te mu se zna dogoditi da ga prebiju u uličici iza Gaslighta zbog dovikivanja izvođačima ili da mora napustiti večeru kod prijatelja jer vrijeđa domaćine i goste. Svi znamo taj tip “umjetnika”, oduvijek su po cijelom svijetu. I uvijek im se oprašta, jer na neki način s njima suosjećamo. Oscar Isaac odlično je taj osjećaj prenio na film. Dok od kauča do kauča luta gradom s gitarom i mačkom, lako je protiv svih izgleda navijati za njega, iako znamo da je možda napravio dijete Jean, koja je djevojka Jima (Justin Timberlake), koji je pak jedini čovjek koji Llewynu pruža šansu u cijelom filmu, i to za snimanje novelty pjesme “Please Mr. Kennedy”, jednog od najboljih glazbenih trenutaka filma.

No usprkos simpatičnosti kojom ga Isaac utjelovjuje, braća Coen u raspletu što zapliće vremensku petlju, sizifizirajući najgore trenutke serijskog luzera, ničeanski proklinju Llewyna na vječno vraćanje istog. Prekrasne slike i zvuka (u obje kategorije je zasluženo nominiran za Oscar) koji divno dočaravaju atmosferu istočne obale ranih šezdesetih, “U glavi Llewyna Davisa” mnogo ugodnije je biti gledatelju nego jadnom Llewynu.

Soundtrack filma producirao je T-Bone Burnett, koji nažalost nije ponovio fantastičan uspjeh ranije suradnje s Coenovima u “O Brother, Where Art Thou”. Uz iznimku Dylanove “Farewell”, sve pjesme izveli su glumci uživo. Većinu pjesama, naravno, izvodi Oscar Isaac, koji dokazuje da osim što izvrsno glumi jednako dobro i pjeva, no oni koji bolje poznaju folk neće imati potrebu za kupovanjem ili višestrukim preslušavanjem albuma, jer većinu pjesama sigurno posjeduju u boljim izvedbama, prvenstveno onim Dylanovim i Van Ronkovim. Iznimke su već spomenuta “Please Mr. Kennedy” sa Justinom Timberlakeom, te dvije prekrasne Isaacove solo izvedbe, “Hang Me, Oh Hang Me” i “The Death of Queen Jane”.

Ocjena filma: 9/10

Ocjena soundtracka: 6/10

(StudioCanal, Anton Capital Entertainment (ACE), Mike Zoss Productions, 2013.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X