Teško je uopće u ovo pandemijsko vrijeme ograničenih mogućnosti donijeti neki zdravi zaključak o tome napreduje li nečija karijera i kako se to odražava na interes publike. No, u svjetlu toga mogu se mjeriti kreativni pomaci kod nekih, u ovom slučaju kod Ivana Grobenskog.
Ivan Grobenski je prošle, sušne, godine ugodno iznenadio solo albumom „Siromahi i lazari“, minimalističkim uratkom kojeg je napravio u suradnji s trombonistom Hrvojem Štefanićem u većoj, i ženskim zborom Rudarice u manjoj mjeri. Iznenadio, jer su „Siromahi i lazari“ bili uspješan otklon prema istraživanju tradicionalnog zvuka Podravine, spram svega onoga što je Grobenski duži niz godina radio u art-core kolektivu Moskau.
Po pitanju koncertnih nastupa, Grobenski je vjerojatno ‘nanizao’ onoliko nastupa koliko stane na prste šake jedne ruke. Koliko god to bio razočaravajući faktor za svakog glazbenika koji je dobio zeleno svjetlo kod kritike po pitanju novog materijala, kod Grobenskog se pak čini da su njegovi „Siromahi i lazari“ work in progress, a sinoćnje koncertno predstavljanje u Močvari doima se najzaokruženijim i najmoćnije prezentiranim.
Minimalistička faza s kraja prošle godine, uživo predstavljena u istoj toj Močvari zajedno s Hrvojem Štefanićem bila je aranžmanski ponovljena izvedba samog albuma, ali jučerašnji, drugi, nastup bio je sasvim druga priča. Pojačan dvojicom klavijaturista Marinom Hraščancem i Leom Beslaćem (koji se povremeno hvatao i električne gitare), te Lucijanom Hraščancem (a.k.a. The Gentleman) na saksofonu, Grobenski je svoje „Siromahe i lazare“ vozio moćno i uvjerljivo na način kao da je Waitsov ‘rasklimani’ blues na putu do Podravine usput pokupio i psihodeliju negdje u Londonu.
„Nažalost smo došli do zadnje pjesme, jer izgleda da sve što je dobro brzo prođe“, rekao je kroz smijeh Grobenski najavljujući pjesmu „Verestuvanje“, inače pjesmu koja i zatvara album, dodajući kako će ona ujedno biti i najduža obzirom da su spomenuti članovi benda svaki sebi dali oduška za solo točku. Ne treba posebno naglašavati da je i „Verestuvanje“ prošlo brže nego li se očekivalo.
Možda su još samo nedostajale Rudarice, pa da cijela stvar dobije punoću kakvu je Grobenski imao tijekom snimanja Moonlight Sessiona u Koprivnici, no i spomenuta nova formacija kvarteta bila je uistinu moćna iako u tom neobičnom sastavu ne postoji bubnjar.
Jedino što se može nakon svega reći jest da Grobenski ne prestaje s razvojem kombinatorike pjesama s albuma „Siromahi i lazari“. Tko zna možda sve završi s nekim velikim brass bendom.
Prije Grobenskog je nastupio The Gentleman u izuzetno intimnom ozračju, samo uz pratnju gitare. Pored predstavljanje pjesme „Hide & Seek“ s upravo objavljene kompilacije „Zagreb Calling“ i prisjećanja na neke starije brojeve s prvijenca, The Gentleman je aranžmanski na ‘svoj jezik’ uspješno ‘preveo’ „Big In Japan“, veliki hit iz osamdesetih grupe Alphaville.
U nekom pozitivnijem tonu kazano, Koprivničani su i ovaj put razgalili malobrojnu zagrebačku publiku, do iduće, nadajmo se, malo masovnije prigode.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
