Prvog dana mjeseca travnja novinar, autor i hobistički fotograf Vid Barić otvorio je samostalnu izložbu fotografija u riječkoj galeriji SKC imena ‘Mladi, divlji, neispavani’.
Principom “Riječanin podaruje Rijeci” multidisciplinarni promatrač iz prve ruke Vid Barić složio je izložbu fotografija koja tematizira novorođene tragove punka u dominantnoj trap kulturi.
Vizualni supkulturni elementi ovih dvaju svjetova uvijek su bili povezani s buntom u širem smislu – ne samo kao isključivo isprazni i potrošni pogon već i kao konkretni kontrakulturni stav. Debate su mnogobrojne, sveprisutne i žustre, uvijek – pa tako i u ovoj uglavnom nejasnoj sadašnjosti – i kod njih je generacijski razdor najvidljiviji.
Da se ukratko zadržimo na punku, neovisno o trenutku i podneblju, starije generacije uglavnom nisu i nemaju namjere prepuštati ga mlađima; što zbog vlastitog ega, što zbog straha od preobrazbe samog pokreta, i na koncu supkulturnog prostora u nešto njima neprepoznatljivo. Iz takvog uskogrudnog jednoumlja kroz DIY prostore prošla je generacija indoktriniranih punkera čiji bunt najviše nalikuje buntu koji je oblikovao generaciju njihovih roditelja.
Riječ je i o prostom ograničenju kretanja i autocenzuri pokreta, koja ne omogućava sudar s drugim supkulturnim prostorima – što poražava samu bit punka kao opipljivog društvenog aktera. S druge strane, konkretan i poražavajuć rezultat takvog stava je pokušavanje guranja ideje o tome kako je novijim generacijama udobno i da bunta u njihovim krugovima naprosto nema.
Kao i kod većine stvari, kad govorimo o primitivnoj indoktrinaciji, potrebno je naglasiti da u takvim pričama najčešće nema jasnog antagonista. Ipak, ne škodi naglasiti da to što najviše nalikuje antagonistu su upravo sredovječni, samoprozvani punkeri čija se životna filozofija kontinuirano svodi na sužavanje i ograničavanje inače bezgraničnog i otvorenog prostora bez opipljivih okvira. Prkos kao takav unutar današnje postavke punka kao supkulture više gotovo i da ne postoji; on, zapravo, samo i jedino ide na ruku dominantnoj ideji o frazama, parolama i etiketama kao oružju u borbi protiv drugih fraza, parola i etiketa koje ne odgovaraju danim suženim kulturnim zjenicama. Otvoreno je, ali nije, slobodno je, ali nije, inkluzivno je, ali nije, mijenja se, ali ostaje isto – otprilike tako.
Tu buntovničku baklju koju nosi nova garda preuzeo je trap, kao osvježena varijanta kanala putem kojeg punk dolazi do mlađih. Glazbeni apsolventi se i tako oduvijek pale na žanrove i kojekakve priče o strukturi i aranžmanima, stoga se okvir može ovako definirati: kao i kod punka, trap se najviše hvata repeticije. Nisu, dakle, tri akorda na gitari, već dva na programiranom (ili odsviranom) klaviru. Uglavnom nema živog bubnja, ali zato ima programiranih 808ica. Struktura je bila i ostala: jedan – dva – jedan – dva, najjednostavnija pop formula.
Za sam kraj ovog stadija čušpajza, red je na narednu činjenicu, koja može poslužiti kao neka vrsta okosnice – za punk ti ne treba puno, ako ti treba išta, u isključivo tehničkom smislu. Ako ga od početka doživljavamo kao ‘stav’, otpor do svake i bilo kakve marginalizacije pojedinca i društva – onda ‘punk’ može biti bilo što, ako se on vodi takvim univerzalnim principima.
Nitko ne zna svirat, nitko ne zna držat notu – ali postoji želja i volja za plasmanom kontrakulturne retorike. Upravo iz tog razloga mi nikad nije bilo jasno odakle se točno stvorila ta negativna opsesija auto-tuneom kao nekom vrstom novotarije – ni trap ekipa ne zna držat ton, ili naprosto samo gađa na nekakav drugačiji zvuk, pa ga koristi kao još jednu od estetskih alatki. Ne govorimo o nuklearnoj fizici, stvarno svatko s prosječnim kognitivnim sposobnostima može to procesuirati.
Barić je okom i okidačem fotoaparata lovio ključne aktere nacionalne trap priče i pokazao kulturni sudar o kojem govorim. Vizualizacijom kaosa kakvog inače asociramo s punk gigovima komunicira poruku koja nadilazi međugeneracijske jazove svih oblika, ali stavlja naglasak i na ono o čemu se priča premalo – trap su indirektno stvorili isfrustrirani “kužeri” s odavno isteklim punk značkama, takozvani poznavaoci alternativnih tekovina stacionirani na šankovima lokalnih kafana, i nije-ti-to-pravi-punk ekipa koja će uskoro svoje trajno utočište naći u domovima za starije i nemoćne. Nema mjesta čuđenju – sve je to normalno i očekivano – u tome leži narativ same izložbe. Ona “iz bliza” pokušava približiti mlade ljude onima koji su čvrsto odlučili okretati glavama na to što oni rade i u čemu se pronalaze.
Prikazuje ih neispavanima, divljima i mladima. Izloženi materijal je nevjerojatno jednostavan, rađen gotovo kao vizualizacija Barićeve novinarske prakse koja je jednako direktna, otvorena i u potrazi za svim tragovima plamena. Kao autor pred ljude je izložio priču, pokazao je dovoljno široka vrata kroz koja mogu proći svi. Prisutan je jasan autorski glas koji nadilazi samu formu fotografije, kao što njegovi tekstovi nadilaze forme inače prisutne u štampi.
Potpisniku ovih jednostranih i neobjektivnih riječi je drago što ovakva kulturna priča postoji. Nije mu drago zbog apsolutno svega što je iz nje proizašlo, ali generalno govoreći, samo postojanje trapa u prostoru u kojem postoji jest neka vrsta subverzije koju bi svi trebali uzimati za ozbiljno. Kao netko tko se u formativnim godinama dojio unutar DIY punk prostora, mogu samo reći da sam spreman uistinu potpisati dobar dio toga, ukoliko će nagla popularizacija trapa označiti kraj punk murjacima. Na kraju krajeva – 1312.
Positive mental attitude odzvanja u daljini…
Izložbu možete pogledati u Galeriji SKC u Kružnoj ulici 8 u Rijeci do 9.4., svakim danom između 17 i 20 sati.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
