Jack Oblivian and the Sheiks u Tvornici kulture – Natrag u garažu!

Eksanje tequile, sirovi rock i blues… Tako je kad je na pozornici Jack Oblivian.

Jack Oblivian and the Sheiks u Tvornici kulture (Foto: Endless Knot)

Garažna punk’n’roll trojka iz Memphisa pod imenom Oblivians između 1995. i 1997. zaredala je tri brza i bučna albuma i u toj postavi nestala s lica zemlje zauvijek. Barem se tako činilo, jer oni rođeni na dan objavljivanja posljednjeg od tri albuma, „Oblivians Play 9 Songs for Mr. Quinton“, bili su na pragu punoljetnosti kada se lani pojavio „Desperation“, novi sirov i divlji album Obliviansa i jedna od najboljih ploča 2014. godine.

Može nam možda biti pomalo žao što nismo imali priliku da nam kompletni Oblivians predstave taj album uživo, no Jack Oblivian je sinoć u malom pogonu Tvornice pokazao da i u pratnji The Sheiks može pošteno zaružiti i zakuhati atmosferu.

Interesantno je da su The Sheiks pokazali energičniji nastup i kvalitetniji zvuk u svojstvu predgrupe nego kad im se na pozornici pridružio Jack O, pogotovo znajući da studijski zvuče veoma lo-fi. Sa Jackom su proružili kroz nekoliko pjesama od kojih se izdvaja„Boy in the Bubble“ dok Jack nije zamolio da se ugase reflektori, time okončavajući mogućnost za fotografiranje, ali stvarajući atmosferu koja je bolje odgovarala žestokom nastupu koji je uslijedio. Bilo je tu i novih pjesama Obliviansa poput Little „War Child“, i starih hitova poput fenomenalne „Do the Milkshake“ s „Popular Favorites“, koja je zvučala kao John Lee Hooker na anfetaminima, što je zvuk koji je na još višoj razini predstavljen na „Old Folks Boogie“ sa Jackovog solo albuma „Rat City“, okrunjenoj izvrsnom solažom na bubnjevima.

Jack Oblivian and the Sheiks u Tvornici kulture (Foto: Hrvoje Kirnbauer)

Najugodnije iznenađenje na koncertu bila je obrada najvećeg hita njihovih sugrađana The Box Tops, „The Letter“, a imali smo priliku čuti i „The Lone Ranger of Love“, jednu od pjesama s Jackova novog albuma koji bi trebao biti objavljen za dva tjedna. U jednom je trenutku, tražeći dodatni razlog za zabavu, Jack pitao tko u publici slavi rođendan, nakon čega je uslijedilo i grupno eksanje tequile na stageu. Večer punu različitih zvukova, od punka nalik Dead Kennedys do sirovog i čvrstog rock’n’rolla, pa i bluesa i surfa, okončali su žestoko s „Never Change“ iza sebe ostavljajući mali pogon pun publike zadovoljne obećavajućim početkom nove koncertne sezone.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X