2. Festival alternative i ljevice FALIŠ – nova strujanja u Krešimirovom gradu

Za sve one koji su propustili ovogodišnji šibenski FALIŠ festival, evo iscrpnog izvješća – gotovo da ništa ne fali.

Organizacijski tim FALIŠ Festivala i sestra Teresa Forcades (Foto: Fališ)

U Šibeniku je proteklog vikenda završio 2. Festival alternative i ljevice FALIŠ održan od 3. do 6. rujna, a osmislili su ga njegov direktor i programator Emir Imamović Pirke, pisac, novinar i šibenski zet; te programatori Kruno Lokotar, urednik i stari festivalski vuk, i Srećko Horvat, pisac, publicist i jedan od osnivača Subversive festivala u Zagrebu. Art direktorij je vodio Ante Filipović Grčić uz asistenciju Krune Lokotara, a PR je vodila susretljiva Sanja Jurišić.

Ekipa je to kojoj treba skinuti kapu do poda i zahvaliti im što su ovakav festival organizirali van Zagreba i to upravo u Šibeniku, gradu koji je nekada bio poznat po svojoj industriji (TLM, tvornica odjeće Revija, vinarija Vinoplod itd.), a koja je kao i u svim drugim hrvatskim gradovima pala dublje od dna dna.

Festivalska krilatica „Jedna borba, još jedno mjesto.“ zaista odlično opisuje duh ovog odlično organiziranog festivala kojem je ove godine misao vodilja bila „pripreme za daleko sutra“. Program odnosno njegovi brojni respektabilni gosti od kojih se posebno izdvajala časna sestra Teresa Forcades, koja je službeno otvorila festival, činili su odličnu platformu na kojoj se mogla čuti oštra kritika kapitalističkog sustava, te saznati o nekim osobnim i grupnim inicijativama koje se aktivno bore protiv nemilosrdne mašinerije kapitalista, političara i bankara.

Filmski program festivala obilježen je retrospektivom pet dokumentarnih filmova,  u svijetu više cijenjenog, redatelja Gorana Devića, a koji su 2013. prikazani i u Berlinu u poznatoj kino dvorani Arsenal. Devićevi filmovi bave se problematikom minulog rata, jer je i sam bio hrvatski branitelj, propalom industrijom i gradom Siskom odnosno njegovim stanovnicima.

Veliki interes na 2. festivalu alternative i ljevice u Šibeniku

Film „Dvije peći za udarnika Josipa Trojka“ (2012)odličan je prikaz poslovanja sisačke Željezare:najprije njezine uspješne prošlosti kroz ton (Titovi govori i radijski izvještaji o uspjesima željezare iz doba SFRJ), a zatim njezinog nesretnog kraja kroz sliku (snimke oronulih pogona i nekolicine preostalih radnika, koji su u vrijeme nastajanja filma još ponešto i radili).

Izuzetan je i film „Tri“ (2008) o tri vojnika svih zaraćenih strana u 90-ima, snimljen kao tri zasebna intervjua tijekom putovanja automobilom na susret svih tih vojnika koji se danas povremeno druže i na taj način rješavaju svoje ratne traume.  Taj kratki film ostavlja jak i potresan dojam i postavlja ono poznato pitanje “A za što smo se borili?!”. Na to pitanje odgovora nemaju ni vojnici svjesni da su bili samo strojevi za ubijanje za nečije tuđe interese i da se danas priče o ratu i njegovoj povijesti i istinama kroje i skrivaju prema političkim i osobnim interesima, a oni moraju živjeti i pomiriti se s činjenicom da su ubojice.

Odličan je bio i dokumetarni film slovenskog redatelja Dušana Moravca Damir Avdić – Pravi čovjek za kapitalizam“ (2013) o radu ovog jedinstvenog glazbenika, pisca i performera, koji je održao fenomenalan nastup pretposljednjeg dana festivala i bio jedini glazbeni broj programa. Film je prikaz nekoliko Avdićevih koncerata ponajprije u Sloveniji, a o njemu su nešto rekli i Edo Maajka, Frenkie, Kruno Lokotar i mnogi drugi. Svi su istaknuli jedinstvenost Avdićevog izražaja i snagu njegove glazbe i stihova, ali i kvalitetu njegovog literarnog rada. Avdić je izdao i nekoliko romana, a u insertu iz gostovanja u emisiji Aleksandra Stankovića, mogla se saznati i rijetka informacija da umjetnik Avdić uspijeva živjeti od svog rada za koji mu je jedino bitno da dotakne misleće ljude i pokrene nešto u njima bez obzira na kojoj razini – svjesnoj ili nesvjesnoj. I iako su njegove teme poglavito vezane za situaciju u Bosni i Hercegovini te njegove osobne preokupacije (posljednja je ljubav), ljudi na prostorima bivše Jugoslavije prihvaćaju ga potpuno jednako što svjedoči o istim problemima i skoro pa jednakom nasljeđu rata i vječne tranzicije. Dalje>>

Zadnje od Reportaža

Idi na Vrh